Griješimo riječima, mislima, željama, djelima, propustima… Pravimo greške u hodu, činimo zločine s predumišljajem, izbjegavamo odgovornosti, tražimo pravo i pravdu kada je u našu korist, zloupotrebljavamo slobodu i vrijeme, nezahvalni i oholi, ovisni i navezani na prolazne vrijednosti koje nas guše umrtvljujući glas savjesti. Molitva nam suha, bezvodna, izlaz i bijeg od susreta s čovjekom i privid pred ljudima kako često s ljubavlju razgovaramo s Bogom. Ljudi možda povjeruju našim lažima, ali Bog i mi dobro znamo kakve smo osobe.
U nastojanju da nas vrati na put istine Gospodin u nama pali vatre ispod pepela, usahloj smokvi dariva obilne plodove ljubavi koja blagoslivlja život. U našem biću, kao u majci i sestri zemlji klija novo sjeme za dane našega života; kao majka priroda rađamo se za novi početak, za novi život ispunjen radošću i patnjom sebedarja. Korizma u svjetlu Uskrsa je proljeće našega života, Božja ljubav svojom ljubavlju obnavlja našu ljubav, Isus svojom patnjom liječi našu patnju i uništava naše grijehe blagoslivljajući nas mukom križa darivajući nam spasenje. Pozvani smo na čovječnost i svetost. Živimo li svoj poziv?
Pored svoje ograničenosti, osjećajući se velik kao mrav, želim živjeti svoj poziv, želim slušati i čuti Riječ Gospodnju, glas Gospodnji, slijediti Gospodina, želim i hoću vršiti volju dobrog Oca nebeskog. Isus zove: Dođi, slijedi me! Ne boj se! Ja sam s tobom u sve dane do svršetka svijeta. Imaj vjere i povjerenja, hrabrosti, sa mnom si jak u svojoj slabosti, naše pustinje cvjetaju oazama mira i dobra. U srcu i duši osjećam ljubav, strah i nadu, moje ruke u Isusovim rukama, Isusove riječi bude moju savjest. Slušam i čujem:
Draga sestro i ljubljeni brate! Moj dobri prijatelju! Molim te, moli i živi najbolju, najdražu, najljepšu molitvu koju znaš, koju naučih tebe i braću, srcem Srcu moli Oče naš; ljubljeno si Božje dijete, hodočasteći zemljom ulaziš u nebo. Gospodnja molitva te poziva graditi Božje kraljevstvo u nama i među nama, s nama, ovdje i sada, svaki dan živjeti djela milosrđa, biti sretan sa sretnima i tužan s tužnima, među otkucajima srca koje voli i ljubi udomljavati vječnost. Božjem milosrđu prepusti jučer i cijelu prošlost, Božjoj providnosti povjeri sutra i budućnost, Božjoj milosti darivaj i živi danas, sadašnjost. Moj je život, kao i tvoj, brate čovječe, udomljen u dobrom Ocu nebeskom. I ja, kao i ti, zahvaljujući Božjoj milosti, vršim Očevu volju i živim od svake riječi što izlazi iz Božjih usta; u našim pustinjama klanjamo se Gospodinu Bogu i jedino Njemu radosno služimo zajedno s anđelima. Čovječe! Budi anđeo bratu čovjeku i braći ljudima, i dopusti bližnjima da budu tvoji anđeli. Oprosti i zaboravi, pokaj se, moli i zahvaljuj, živi djelotvornu vjeru, nadu i ljubav, budi sol zemlje i svjetlost svijeta; tada su tvoji križevi blagoslov tvog života i srca koje je po Srcu mome: tvoje srce kakvo želimo i trebamo: čisto srce puno ljubavi prema Bogu i braći ljudima.
Znam braću ljude; znam i tebe, vrijedan si u mojim očima, na popisu je svetaca i tvoje ime, samo hrabro, naprijed, dan po dan, uzmi svoj križ i krenimo zajedno, nosim te u svom zagrljaju, jedan smo drugome spas, od mog Srca tvoje srce dobiva snagu; ti i ja u nježnosti Božjih dodira ljubavi. Uvijek me raduje ljudska dobrota i boli ljudska bol, zloća, grijeh, zato moj križ i muka, moje Uskrsnuće za vječni život svih. U posebno teškom vremenu poseban dodir ljubavi i dobrote: Veronika mi dragovoljno pruža rubac kako bih obrisaao svoje krvavo lice. Iznenađen sam ljubavlju i hrabrošću žene koja suosjeća sa mnom i svima koji pate. Susret i pogled koji mijenja na bolje, jedno drugome Božji blagoslov, dar… Uistinu! Bog kada želi činiti čudo bira muškarce, a kada želi činiti nemoguće, bira žene. Veronika uz Božju pomoć čini nemoguće! Zadivljujuća hrabrost ljubavi!
Priča mi Majka Marija i Ivan kako dobrota Veronike bijaše melem za njihove, kao i moje rane. Franjo mi govori kako su mu braća, posebno brat Jakoba, Veronika koju ljubavlju umnaža sreću i dijeli tugu. Jesi li, brate čovječe, Veronika na životnim putovima braće ljudi? Dopuštaš li bratu čovjeku biti Veronika u bespućima i ružičnjacima svoga života? Zajedno sa svim Gospodnjim stvorenjima širi krugove dobrote!
Moj ljubljeni Gospodine! Hvala Ti što je korizma posebno blagoslovljeno vrijeme za susret sa samim sobom, s Bogom i bratom čovjekom, darovana prilika i mogućnost za krenuti ispočetka živjeti Evanđelje. Ti i ja, i braća ljudi u pustinjama naših oaza širimo mir i činimo dobro!
Ljerka Mikić, OFS
