Početkom 13. st. u okolici gradića Asiza, u predivnom i čistom prirodnom okruženju, javlja se novi red u Crkvi. Taj novi Franjevački red izrastao je i razvio se iz jedne duboke kršćanske duhovnosti, koju je Siromašak iz Asiza kao staru vrijednu knjigu očistio od prašine te spasio njenu poruku od zaborava. Sadržaj ove knjige prepun je Božje riječi koja je pala kao sjemenka na plodno tlo u srce sv. Franje. On je iz svojega intimnoga odnosa s Bogom izgradio temeljnu misao koja će njegov život i život njegovih sljedbenika voditi kroz punih osam stoljeća. Ta je misao vidljiva u Franjinu razumijevanju čovjeka u odnosu na Boga, Stvoritelja neba i zemlje.
Bog se nalazi na jednoj, a čovjek i sva ostala stvorenja na potpuno drugoj strani. Stvoritelj stoji nasuprot svojega djela, svojega stvorenja. No, nije taj odnos protivan; štoviše, suprotno od toga, on je uzajaman i potpun. Povezanost ovih dviju potpuno suprotnih strana, apsolutnoga Boga Stvoritelja i kontingentnih (prolaznih) stvorenja, jest prvenstveno u ljubavi Boga prema čovjeku. Iz preobilne ljubavi Bog je čovjeku, kao vrhuncu stvorenja, podložio sve ostalo stvoreno (Post 1,28) da se njime koristi, ali da isto brižljivo čuva. Čovječe, dao ti je dar, dar preko kojeg ćeš vidjeti Njega. U tom daru čistoga okruženja lako možeš vidjeti čistoću Njegove ljubavi, samo moraš zaviriti dublje u prirodu. A na koji je način čovjek dužan odgovoriti na Božju ljubav? Sve što može učiniti jest neprestano zahvaljivati svome Stvoritelju. Zahvalnost ispunjena ljubavlju neprocjenjiva je vrlina. Nemoguće nam je istom mjerom uzvratiti Bogu za ljubav koju nam daje, ali zasigurno to možemo velikim dijelom učiniti poštujući i ljubeći njegovo stvarateljsko djelo: životinje i biljke, mora i rijeke, šume i planine, a na poseban način čovjeka. Iskazujući ljubav prema stvorenju, na poseban način ljubimo Stvoritelja. Koliko je On velik, pokazuje nam i ljepota njegovih stvorenja. Tome nas uče i stihovi u Pjesmi brata sunca.
Danas, u prebrzom razvoju tehnike, u proizvodnji gotovo nerazgradivih materijala rasutih po prirodi, u zaprljanosti livada, šuma, rijeka i jezera, vidimo manjkavosti ekosustava, kojima je uzrok čovjek. Stoga je potrebnije nego ikada osvijestiti se i pobrinuti za ovaj neprocjenjivi dar koji baštinimo od Stvoritelja. Franjevačka misao početi od samoga sebe treba biti poticaj da svatko sebe preispita tko je, što je i kakav je. Biti savršen kao Otac nebeski trajni je zahtjev svakom kršćaninu. Dragi sljedbeniče sv. Franje, potrudi se biti bolji i zapitaj se: Hoću li ja biti taj koji će čuvati izvore, čistiti rijeke i šume, opomenuti onoga koji uništava Božje djelo? Hoću li ja biti onaj koji će ponijeti papirić i bocu nekoliko koraka dalje do prve korpe za otpad? Hoću li ja biti protagonist zaštite prirode u svojoj obitelji, društvu, frami ili u kojoj drugoj zajednici? Shvati značenje riječi ekologija, shvati da je to znanje o tvome domu, tvojoj kući za koju si se dužan boriti da ostane čista. Upoznaj prirodu i sve ono što ti pruža pa ćeš je više voljeti. Štiti svoje okruženje, ostavi nešto lijepo budućim naraštajima! Nije li predivan osjećaj kada otiđeš u neki netaknuti dio prirode iz prljavoga grada te vidiš prirodne ljepote planina i jezera?! Budi promjena u društvu kao i sv. Franjo, postani i ti zaštitnik ekologije kao i sv. Franjo, budi svijetli primjer odgovornog ponašanja, živi u strahopoštovanju prema prirodi i slavit ćeš Boga ili, još bolje, živi u strahopoštovanju prema Bogu i čuvat ćeš prirodu! Prođi ovom zemljom čineći dobro kako je i Krist činio (Dj 10,38). Hvali Stvoritelja svojim životom i kliči mu svojim usnama kako to čini psalmist: „Kako su brojna djela tvoja, Gospodine! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.“
fra Ivan Stanić
