Mali ljudi svoje priče počinju sobom.
Veliki ljudi šute o sebi.

Mali ljudi imaju mnoštvo savjeta.
Znaju sve o braku i kada nisu u njemu.
I o redovnicima. Čak i onda kada im brkaju boje, imena i izgled habita.
Znaju sve o politici i kada ne razlikuju što je lijevo a što desno.
Mali ljudi znaju kako drugi trebaju živjeti.
Veliki ljudi znaju svoje neznanje.

Mali ljudi od mnoštva svojih riječi ne stignu učiti ili čuti.
Veliki ljudi imaju velike uši.

Mali ljudi istražuju po tuđim životima.
Kopaju, uhode, vrebaju, prisluškuju, tračaju.
Mali ljudi, sitni ljudi, neljudi.

Veliki ljudi traže veliko o drugome, o svijetu i o Bogu.
Traže i nađu.
Veliki ljudi u malom otkriju veliko.

Mali ljudi umanjuju veliko.
Drugi su im nevažni, svijet im je nesavršen, Bog im je nepravedan.
Njihov zor je sitnozor.
Mali ljudi, sitni ljudi, neljudi.

Kako je dobro naići na nekoga malog, a velikoga,
na maloga brata velike duše,
na dovoljno maloga da u nj stane
Beskonačni!

fra Ante Vučković