Jedna od najživljih predaja rane Crkve bila je pobožnost anđelima čuvarima. Pa ipak, riječ je o nečemu što suvremenim čitateljima često promakne. Dramatična radnja Djela apostolskih raspliće se upravo zahvaljujući djelovanju anđela. Anđeli su oslobodili apostole iz tamnice (5,19;12,7); anđeo vodi Filipa iz Jeruzalema u Gazu na njegov sudbonosni susret s etiopskim dvoraninom (8,26); anđeli dovode do susreta između Petra i Kornelija (10,3–5).

Moj omiljeni primjer je kad Petar dolazi u kuću u kojoj su se kršćani molili i kad oni pretpostavljaju da to nije Petar, nego njegov anđeo! (12,15). Pripovijest o Crkvi napreduje pod vodstvom anđela koji je štite i pomažu joj. Isto je i s našim životima. Rani su kršćani ovoga bili i te kako svjesni, zato su i mogli tako lako zamijeniti čovjeka za njegova anđela čuvara. Budući da je Petar bio zatočen, naravno da bi bili iznenađeni da ga pronađu pred svojim vratima, ali ne bi bili iznenađeni da su susreli njegova anđela! I mi trebamo tako vjerovati i biti tako živo svjesni naših anđela čuvara, jer Bog nam je dao – svakom pojedinom od nas – jednako moćno nebesko vodstvo, zaštitu i pomoć. 

Pobožnost anđelima nije se pojavila kao nešto novo što bi bilo posljedica naviještanja evanđelja. Naprotiv, ona je oduvijek bila dio biblijske religije. Biblija je puna anđela, od početka do kraja, od Knjige Postanka do Otkrivenja. Anđeli su ključne figure drame koja se odigrala u edenskom vrtu. Često se pojavljuju i u životima patrijarha: Jakov se s jednim čak i pohrvao. Anđeli predvode Izraelce tijekom njihova izlaska iz Egipta. Oni prorocima prenose Božju riječ. Upravo nam proroci otkrivaju da čak i narodi imaju svoje anđele čuvare. U knjizi o Tobiji možemo pročitati kako je anđeo nekom mladiću pomogao vratiti obiteljsko bogatstvo, otkriti lijek za očevu sljepoću i usput pronaći lijepu i krjeposnu suprugu! Novi Zavjet započinje eksplozijom anđeoskoga djelovanja, a čini se da ni Josip ni Marija nisu pretjerano iznenađeni što im anđeli pomažu.                       

Što su točno anđeli? Riječ dolazi od grčke riječi angelos kojom se prevodi hebrejska riječ malak. U tim dvama jezicima ta riječ doslovno označava “glasnika” – Božjega glasnika. U nepreglednoj predaji riječ anđeo počela se primjenjivati na cijeli niz bestjelesnih, čisto duhovnih bića stvorenih od Boga. Neka je od njih stvorio da mu služe pred njegovim prijestoljem, a drugima je dao moć da upravljaju prirodnim silama svemira. Neka od njih su glasnici. Oni se u Bibliji ponekad pojavljuju u ljudskom obliku – pa čak i u zastrašujućemu simboličnom obliku, s mnogo očiju (što predstavlja njihovo golemo znanje) i u divovskoj veličini (što predstavlja njihovu nadljudsku snagu).

Kao što smo vidjeli u prethodnom poglavlju, i Židovi i kršćani staroga svijeta čuvali su zdravu svijest o anđeoskoj prisutnosti osobito za vrijeme njihova obrednog bogoštovlja. Zanimljivo je primijetiti da je jedna od najomiljenijih knjiga u zajednici koja je sačuvala svitke s Crnoga mora bio priručnik za bogoslužje naslovljen Anđeoska liturgija.  I danas kad idemo na misu skup vjernika nikad nije malen, čak i ako ga, što se tiče ljudske prisutnosti, uopće nema, budući da su anđeli tamo, što se jasno vidi iz riječi koje izgovaramo na misi: “I stoga s anđelima i arkanđelima… pjevamo bez prestanka: Svet, svet, svet…” Sama nas misa upozorava da budemo svjesni naših anđela. Dakako, trebamo posebno biti pažljivi prema vlastitim anđelima čuvarima jer su oni dodijeljeni upravo nama da o nama vode brigu. Pobožnost anđelima sigurno će izazvati pokroviteljski osmijeh kod racionalista koji će je svesti na sentimentalne svete sličice koje prikazuju malenu dječicu kako prelaze preko rasklimana mosta. Pa ipak, anđeli su oduvijek bili dio biblijske religije, a čak i svjetovni filozofi priznaju da je bez njih teško razjasniti svemir. Liberalni filozofi 20. stoljeća, Isaiah Berlin, bio je upravo opsjednut nužnošću postojanja anđela, a filozof Mortimer Adler, samoprozvani “poganin”, zaključio je da su anđeli nîti u tkanini svemira. Kad bismo mogli vidjeti stvari onakvima kakve jesu, a ne samo onakvima kakve se čine, teško bismo razjasnili naše živote bez ikakvoga razumijevanja uloge anđela.

Svatko od nas od rođenja ima svojega anđela čuvara. Isus je rekao: “Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima” (Mt 18,10).Bog nam daje ove vodiče kako bismo imali nadljudsku pomoć na našemu putu u nebo. Naši nam anđeli čuvari žele pomoći surađivati s Božjom voljom i sačuvati nas od grijeha. Žele nam pomoći kako bismo mi pomogli drugima – i žele nas sačuvati od upropaštavanja tuđih života. Na tome nam putu, dakako, oni mogu pomoći sigurno prijeći preko rasklimana mosta, ali samo ako će se tako ispuniti Božja volja za nas i za cijeli svijet. Oni nam žele sve najbolje, ali se to ne poklapa uvijek s onim za čim mi žudimo. Problem je u tome što se ono što je za nas najbolje ne poklapa nužno s našom udobnosti, zdravljem i sigurnošću. Ponekad je trpljenje za nas najbolje, ako ni zbog čega drugog a onda zato da nas očuva od grijeha i navođenja drugih na grijeh. Pa ipak, naši anđeli čuvari marljivo nastoje zadobiti naše povjerenje – zato što je to uistinu za nasnajbolje. I tako nam oni nesumnjivo pomažu, posebno onda kad od njih tražimo pomoć, kod malih, ali i kod velikih stvari. Anđeli slijede Božji obrazac upravljanja: ponekad nam daju ono što želimo kako bismo naučili pitati ono što trebamo. Uvijek imajte na umu: mi smo sad djeca Božja, a nitko toliko ne vodi brigu o svojoj djeci koliko to čini Bog. Zašto je on tako darežljiv prema nama da je stvorio čiste duhove da nad nama bdiju? Naravno, zato što nas ljubi i zato što nas je sve pozvao na svetost – stanje koje podrazumijeva daleko više od same “dobrote”. Biti svet znači biti namijenjen božanskoj svrsi, biti namijenjen Bogu. Bog je edenski vrt napravio svetim mjestom i postavio je anđele da stražare nad njim i održavaju ga čistim (Post 3,24). Kad je zapovjedio da se izgradi svetište i kasnije jeruzalemski hram, Bog je namjeravao da ova mjesta budu njegova svetišta, stoga je i postavio anđele da stražare nad njima (Izl 25,18; 1 Kr 8,6–7). Mi nismo stvoreni kao nasumični zbir molekula ugljika, vodika i kisika, nego kao hramovi Duha Svetoga (1 Kor 3,16; 6,19). Naši anđeli, jednako kao i oni prastari kerubini, imaju zadaću da to svetište štite i održavaju čistim kako bi Bog u njemu bio prisutan.

Ispravno bismo postupali kad bismo često molili molitvicu koju uče malena djeca: Anđele čuvaru mili,svojom snagom me zakrili. Prema Božjem obećanju čuvaj mene noću, danju. Osobito pak me brani da mi dušu grijeh ne rani. A kad s ovog svijeta pođem sretno da u nebo dođem, da se ondje s tobom mogu vječno klanjat’ dragom Bogu. Trebamo također znati i o zaštiti svetoga Mihaela arkanđela. On se u Svetome pismu pojavljuje kao poseban zaštitnik Božjega naroda u Starome zavjetu (Dn 12,1) i Novome zavjetu (Otk 12,7). Crkva je uvijek priznavala Mihaelovu ulogu u duhovnoj borbi. Njega se zaziva kao borca protiv đavla i svih pobunjenih anđela. Molitva svetome Mihaelu posebno je moćna kad nam je potrebno izbavljenje od zla. Mnogo je godina ovaj tradicionalni Zaziv svetom Mihaelu arkanđelu izgovaran na kraju mise. Jako puno katolika zadržalo je ovu molitvu kao dio svoje uobičajene pobožnosti:  Sveti Mihaele arkanđele, brani nas u boju; budi nam zaštita od pakosti i zasjeda đavlovih. Ponizno molimo: neka mu zapovijeda Bog, a ti, kneže nebeske vojske, Sotonu i druge zlobne duhove, koji na propast duša lutaju svijetom, božanskom snagom odagnaj u pakao. Amen.

Prebirite u svome srcu. Obratimo na trenutak pozornost na ovo pojavljivanje anđela u Isusovu životu, jer će nam ono pomoći da bolje shvatimo njihovu ulogu – njihovo anđeosko poslanje – u cijelome čovjekovu životu. Kršćanska predaja opisuje anđele čuvare kao moćne prijatelje, od Boga postavljene bok uz bok svakom pojedinom od nas da nas ukorak prate na našem putu. Zbog toga nas on poziva da se sprijateljimo s njima i dopustimo im da nam pomognu… Moramo se ispuniti hrabrošću, jer milost nas Božja ne će iznevjeriti. Bog će biti na našoj strani i poslat će svoje anđele da nam budu družbenici i razboriti savjetnici na putu, naši suradnici u svim našim pothvatima, kao što psalam govori o njima: “Na rukama će te nositi da se ne spotakneš o kamen.” Moramo naučiti razgovarati s anđelima. Sad im se obratite… Molite ih da prenesu Gospodinu vašu dobru volju koja je, milošću Božjom, izrasla iz vaše bijede poput ljiljana koji raste iz gnojišta. Sveti anđeli, naši čuvari: “branite nas u borbi da ne propadnemo na Posljednjem sudu.”23  sveti Josemaría Escrivá, Susret s Kristom

preuzeto sa: www.bitno.net