Zajedno smo na početku ili nastavku dana ili putovanja dolinama suza i sunca u Nebo. S Tobom sam ljubljen, siguran, zaštićen, sretan… i kada je tuga… kad je teško, kada brata magarca i sestru dušu svlada umor, molitva u srcu i na usnama utihne, a zahvalnost kao vihor i bonaca. Tvoje riječi i Tvoj zagrljaj moja su utvrda i zaklon i s Tobom bez straha hodam po vodi. Svakim trenom i dahom braću ljude i mene primičeš k sebi darivajući nam obilne blagoslove svoje milosti i ljubavi, svoga milosrđa.

 

Isuse! Nama i meni je s Tobom dobro, Ti nosiš sve naše patnje i boli, blagoslivljajući uzdižeš naše križeve; pod svojim smo križevima zahvaljujući Tebi Šimuni Cirenci i Veronike kojima strpljivo i blago liječiš rane. Kriste! Hvala Ti što si Spasitelj i Otkupitelj naših duša, života i tijela, što s nama ustrajno i hrabro, prijateljski i s povjerenjem ideš iz vječnosti u Vječnost, što smo Tvoja braća i sestre: obitelj!

 

Na svim početcima i krajevima, jer svaki je kraj za novi početak, u nastavcima i stazama između starta i cilja, u vremenu između zore i sutona, večeri i jutra, brat dan i sestra noć zahvalni Božjoj ljubavi daruju braći ljudima nove prilike i mogućnosti za biti bolja osoba koja živi s drugima i za druge blagoslivljajući i zahvaljujući Gospodinu na daru života. Bog se raduje našoj ustrajnosti i tužan je zbog naše mlakosti i ravnodušnosti, s nama se smije i plače, blaguje raskoš siromaštva i plodove poniznosti, poziva da prestanemo graditi kuće na pijesku, već da s ljubavlju gradimo kuću na stijeni.

 

Dobri Bože!

Hvala Ti što s nama ovakvima kakvi jesmo, a Ti najbolje znaš kakvi smo, gradiš kuću na stijeni za dom u Nebu. Naši su porazi Tvoje pobjede i naše pobjede Tvoji uspjesi: s Tobom smo jaki u svojoj slabosti. Često Te ovdje, dok vrijeme, prostor i život dijeleći umnažamo s majkom i sestrom zemljom, ne prepoznajemo u bratu čovjeku, sestri prirodi i svim Tvojim dragim stvorenjima koja se naše sestre i naša braća. Znamo biti slijepi kraj zdravih očiju, gluhi kraj zdravog sluha, nijemi pored dara govora. Riječima i djelima činimo teže i gore: dar govora koristimo vrijeđajući i ponižavajući Tebe i sva stvorenja, a činimo loše najviše sebi: trebamo živjeti sami sa sobom i s Tobom, ako želimo; Ti nas uvijek želiš, hoćeš, voliš, ljubiš, opraštaš… Naša je ljubav i želja upitna… Tvoja je ljubav vječna!

 

Vječni i dobri Bože!

Molim Te! Oprosti naše nedosljednosti, grijehe, greške, propuste, mane… i svojom ljubavlju daruj nam iskreno kajanje za sve što ne činimo dobro… Dobro je i blagoslovljeno s Tobom razgovarati i ćutjeti Tvoje cjelove u ispitima savjesti, mislima i željama srca, suhoćama i poplavama duše, cjelivati Tvoje svete noge i ruke, gledati svoj lik u Tvojim očima i s osmijehom na licu Jedno drugome brisati krv, suze i znoj, biti Tvoj ljubljeni sin i vrijedni sluga, a Ti moj dobri Otac nebeski.

 

Gospodine!

Hvala Ti što si uvijek sa mnom i uz mene, i kada odem vraćaš me k sebi da u vjeri i nadi dobrim djelima gradimo kuću na stijeni kao Ti i Franjo! Asiški siromah bogat Božjom ljubavlju i velik u malenosti služenja primjer je kako svaki dan otvoreni poticajima Duha Svetoga trebamo krenuti ispočetka i nastaviti dalje širiti mir i činiti dobro noseći svoj križ u Isusovom križu koji je naš spas i na kojem je razapeta Božja ljubav koja ljubavlju spašava i osvaja svijet.

 

Ljerka Mikić, OFS