Citat tjedna

„Tada im svima reče: Tko hoće biti moj učenik, neka se odrekne sebe i svaki dan uzme svoj križ i neka ide za mnom.“

 

Luka 9, 23

put kriza 2 Kopie

Uvodna molitva
Moj ljubljeni Gospodine Isuse! Hvala Ti što ja, bijedni crvić, s Tobom i Franjom idem Putem Istine i Života na stazi svjetlosti. Moji su koraci u Tvojim koracima, moje misli i djela blagoslivljane ljubavlju koja ljubi i želi biti ljubljena. Isuse! Uči me ljubiti ljubav u bratu čovjeku i braći ljudima. Potakni braću ljude na blagoslov darivanja međusobne ljubavi, da kao Ti i Franjo u zagrljaju Božje milosti živimo Evanđelje.

Prva postaja: Isusa osuđuju na smrt
Gospodine! Svima i uvijek činiš dobro, darivaš mir, svakoga čovjeka ljubiš, ne slamaš napuklu trsku. Franjo Te slijedi u služenju, ja vrludam, gradim kuće u pijesku i na stijeni, rušim temelje u kamenu; pišeš pravocrtno po mojim i našim krivim crtama, pun si razumijevanja, sućuti…, a mi nezahvalni, bešćutni, grubi… tako i sada dok Te osuđujemo na smrt. Tvoja je presuda i naša, sami sebi pišemo presudu. Ti nevino optužen i osuđen šutiš, mi po zaslugama osuđeni glasno i ljutito mrmljamo, vičemo iz petnih žila; Franjo kao Ti prihvaća osudu, mi zaslijepljeni lažima prihvaćamo grijeh bojeći se i bježeći od Istine koja dariva mir, nesvjesni kako je sloboda činiti dobro sebi i drugima.

Druga postaja: Isus uzima na se križ
Moj dragi Isuse! Križ na našim leđima: Tebi iz ljubavi i sebedarja, za moje i spasenje svih, Franji iz suosjećanja i ljubavi prema nama i braći ljudima, meni po zaslugama. Osjećam strah, nemoć, ljutnju… prigovaram; bolna težina prekriženih greda. Ljudi se zlobno i cinično, smiju, preziru nas, na stupu smo sramote i sažaljenja, grizem usne. Ti dostojanstven, nedužan, s bolom u duši, pun suosjećanja, naše patnje u Tvojoj patnji. Grijeh nam pritišće cijelo biće, usporavamo korak, dodiruju se misli, u Tvom pogledu svjetlost, obavija me tuga i nada. Isuse, molim Te, oprosti! I pomozi!

Treća postaja: Isus pada prvi put pod križem
Križ težak, dug, hrapav, put prepun drača, miris proljeća, srce žalosno, preteški koraci, padamo Isus, Franjo i ja, ljudi krvoločni, zbrka, galama. Isusovo i Franjino lice u svjetlosti koja obasjava moju sjenu, pijem suze kao vodu, osjećam bliskost i blizinu ljubavi, moj prvi pad za prvo ustajanje u istini: rosa Božje milosti u pustinjama mojih putešestvija: grijeh gubi moć, osmijeh olakšanja, kidaju se okovi. Ljudi se čude, viču, uživaju, neki suosjećaju u patnji. Isus najviše trpi jer zna što nas čeka. Franjo i ja se uzdamo u Ljubav!

Četvrta postaja: Isus susreće svoju svetu Majku
Posebne osobe i posebni susreti na posebnim putovima posebno obogaćuju. Moj put križa s Isusom i Franjom, Isus i Franjo s najmanjim od najmanjih. Osjećam blagoslov i stid, guši me ponos i sram, uzrokujem bol mnogima koje susrećem na postajama života, zbog mene i sa mnom pate osobe koje volim i koje me vole, posebno moja majka koja s Isusovom i Franjinom majkom suosjeća i hrabri dobru i manje dobru djecu; izgubljeni sam sin koji se vraća u zagrljaj dobrog Oca nebeskog. Majčina ljubav i bol snaže naše misli i korake, njene molitve blagoslivljaju naš križ iako je duša probodena mačem, s Isusom putujem u Očev dom! Majka Marija s nama hodi suznim dolinama i rajskim vrtovima pletući vijence svete krunice.

Peta postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Umor, iscrpljenost, križ urezan u dušu i rame. Trnje u nogama i trnje na glavi, trag krvi za nama, svjetlost blizu i daleko, težak dah, Isus i Franjo pored svoje muke proživljavaju moju muku, zajedno osjećamo bol, pritiska nas težina mojih grijeha, trebamo pomoć, put dug, izazivamo sažaljenje i porugu, moji propusti jačaju strah, sumnju: tko će pomoći, kome sam pomogao!? Pravednici pomažu, grešnici izmiču leđa. Sav teret i grijeh svijeta na Isusovim leđima, sva patnja u srcu Isusa i Franje, i svih dobrih ljudi poput Šimuna Cirenca koji su svjetlo u Svjetlosti koja ljubavlju nosi naše križeve koji su stube u Dom!

Šesta postaja: Veronika pruža Isusu rubac
Idemo dalje, korak po korak, trnova kruna probada glavu i srce, lice obliveno krvlju, crvene haljine mučenika, put krvav, Isus trpi za i zbog mene, Franjo ljubavlju ublažava bol, moj se život obnavlja u mukama rađanja. Dobre, plemenite osobe pogođene patnjom hrabro čine dobro, suosjećaju s trpljenjem nevinih. Nježnost Veronikine ljubavi Isusu vraća snagu, osjećam divljenje i postiđenost. Isus zahvalno Veroniki dariva sliku svog lica utisnutu u rubac, udomljen je u njenom srcu, kralj je njene i Franjine duše i života, moja duša i život na putu obraćenja. Molim Gospodina da imam hrabrost dobrote kao Veronika.

Sedma postaja: Isus pada drugi put križem
Kratki predah za nastavak puta, patnje sve više, snage sve manje, križ pretežak vuče k zemlji. Posrćemo, padamo; moji nas grijesi ruše u prah, u ustima i pod noktima vrela krv, blijedi mi nada, u daljini zvijezda, vedrina neba. Ustajem u naručju Isusa i Franje koji teško izranjeni, s jakom vjerom nastavljaju dalje, moja stopala u njihovim stopalima, moji križevi u njihovim križevima, njihova vjera snaži moju vjeru, pale vatru ispod pepela, greške mi u porazu, pucaju lanci grijeha, misli blagoslivljaju suputnike i supatnike križnog puta koji slijedi neugasivo svjetlo ljubavi.

Osma postaja: Isus tješi jeruzalemske žene
Mnoge osobe suosjećaju s nama, grešnici na putu svetosti. Isus posebno suosjeća s čovjekom koji pati; boli Ga naš bol i raduje naša radost, Franjo s Isusom i sa mnom dijeli i umnaža osjećaje, misli, molitve zahvalnosti, moja malenkost uči ljubav na djelu, bitnost izgovorenih riječi, upućenih pogleda, susreta… Beskrajno trpeći Isus nalazi vremena i snage tješiti osamljene, tužne… žene koje su nositeljice i roditeljice života, djecu i mlade, osobe zlatnih godina, muškarce kojima treba hrabrost, volja i želja za biti dobri ljudi, čuvati svetost braka, obitelji i doma, zajedno sa ženama biti graditelji boljeg svijeta.

Deveta postaja: Isus pada treći put pod križem
Bolji je svijet u Bogu, u nama i među nama, u ljubavi koju darivajući primamo. Isus i Franjo braći ljudima darivaju Božju ljubav. Bijah slijep kraj zdravih očiju i gluh kraj zdravog sluha, grijesi bijahu moj odabir, a trebam uski put! Na širokim cestama lomim kosti i slamam dušu tražeći sreću. U traženju smisla nađe me Isus koji zbog moje lakomislenosti i mojeg spasenja pada treći put pod križem: neopisiva bol! Boli me Isusova i Franjina patnja, svoju patnju zaslužujem; novi pad za novo ustajanje, težak je i blagoslovljen hod putem promjene na bolje, moji me prijatelji nose na svome dlanu, milje sam Gospodnje!

Deseta postaja: Isusa svlače
Na putu stradanja i spasenja Isus i Franjo nose moj križ i mene, zaštićen sam njihovom djelotvornom vjerom, nadom i ljubavi. Osjećam sigurnost i grizodušje; kajem se i stidim, na ispitu moja čovječnost, predug mi popis grešaka, propusta, loših djela, premalo ili nikako činjenja dobra: jak sam u svojoj slabosti, hranim u sebi lošeg brata vuka, dobri brat vuk strpljivo čeka, dobro pobjeđuje. Moji nas grijesi svlače do gola, Isus suosjeća, dok nas istina odijeva ljubavlju koja dušu i tijelo u haljinama mučeništva blagoslivlja zrakama svjetlosti.

Jedanaesta postaja: Isusa pribijaju na križ
Prijatelji izdaju i podupiru, udarci i čavli prodiru do srži, drhti svemir, razarajuća i stvarateljska bol, cilj tako blizu i tako daleko, bliži se kraj za novi početak, križ položen na zemlju, noge prikovane, ruke raširene za zagrljaj, Majka u ljubavi Oca i Sina, Božji blagoslov u srcu, ljudi razapinju ljude, patnja na vrhuncu, moje rane u Isusu i Franji, Isusove me rane tješe i liječe, Gospodin me uči oprostu, kajem se i molim, i opraštam svima i sebi, vidim svjetlo u slobodi, tvrdoća križa postaje blagoslovljeno predanje nježnosti Božjih dodira koji darivaju mir duše i tijela.

Dvanaesta postaja: Isus umire na križu
Dolazi sestrica smrt koja braći ljudima i bratu životu s ove strane modre rijeke donosi olakšanje, tamu obasjava svjetlo, rađa se novi dan! Sumnje, strahovi, grijesi, patnja, bol… nestaju u ljubavi. Franjo i ja s Gospodinom idemo u Očev dom, iz Isusovog Presvetog Srca teku oceani ljubavi koja me grije toplinom vječne svjetlosti, na putu sam mira, prati me sunce bez zalaza, s prijateljima sigurno idem iz vječnosti u vječnost, blagoslovljena ljubav otvara vrata raja, moj je život Božja volja, ljubljeno sam Božje dijete koje glinene posude obnavlja na Izvoru vode žive.

Trinaesta postaja: Isusa skidaju s križa
Završavaju postaje ovozemnog života. Osuda na smrt u sebedarju ljubavi briše grijehe vraćajući nam čisto srce i misli ispunjene Božjom milosti koja spašava svijet. Uzdignuti križ blagoslovljen i prazan, Isus u krilu prežalosne Majke koja očima srca i vjere ljubi, gleda i miluje predragog Sina; ćutimo njezine dodire, cjelove, njezin dah! Franjo i ja, naši križevi, naše mame i obitelji zahvaljujemo Gospodinu na blagoslovu darivanja novog života, naša tuga u radosti, srca i duše nam sljubljene u ljubavi, praćeno i čuvano majčinom ljubavlju i blagoslovom polako i tiho u sreći cvjeta drvo života.

Četrnaesta postaja: Isusa polažu u grob
Majka i sestra zemlja prima u naručje ljubljenog Sina. Mir nemira. Nebo čeka dolazak Krista Kralja, blista raskoš siromaštva, Franju i mene osvaja ljepota jednostavnosti. Želim kao Učitelj i vječni zaljubljenik biti velik u malenosti služenja. Moji grijesi su pokopani u grob, moje srce udomljeno i udomljava Ljubav. U šapatu tišine Riječ Gospodnja; braća čovjek i život, sestra smrt i sva Gospodnja stvorenja hvale, slave, časte i blagoslivljaju Gospodina Boga. Križ u zori rađanja novoga jutra. Dobra i plemenita srca dušom slušajući Božje Riječi i vršeći Božju volju donose obilat rod. Posijano sjeme rodi stostruko. Osobe koje životom svjedoče djelotvornu vjeru, nadu i ljubav su svjetlo svijeta i sol zemlje, tama groba nestaje u svjetlu Uskrsnuća. U trpljenju i radosti, sreći i tuzi, muci i sebedarju Isus, Franjo i ja smo radosni svjedoci Radosne vijesti.

Završna molitva
Moj ljubljeni, raspeti i proslavljeni Gospodine Isuse Kriste, moja ljubavi! Molim Te daj mi s Franjom plakati što Ljubav nije ljubljena, kajući se i moleći oprost za svoje grijehe i grijehe svega svijeta. Želim i molim, zahvaljujući Božjoj milosti, zajedno s majkom Marijom, bratom Franjom, braćom ljudima i Tobom, osjećati ljubav kojom nas ljubiš, patnju i bol koju trpiš na Putu križa ljubavi koja blagoslivlja stazu svjetlosti; sjena je križa u svjetlu Uskrsa koji dariva blagoslove mira i dobra!

Ljerka Mikić, OFS

logo

O nama

FRAMA je kratica za zajednicu, tj. bratstvo mladih koje se naziva Franjevačka mladež. Dakle, kako je navedeno u čl. 1. statuta Frame, ona je »bratstvo mladih katolika koji se osjećaju pozvanima od Duha Svetoga da žive Evanđelje u bratstvu, u svjetlu poruke sv. Franje Asiškoga, u krugu Franjevačkoga svjetovnog reda.

Adresa središnjice Frame i OFS-a

Zagrebačka 18

BiH 71000 Sarajevo

E-mail

frama.fsr.bs@gmail.com

FRAMA OFS Copyright © 2013-2022 All Rights Reserved. Design and development logo