Nedavno sam od prijatelja čuo priču o slavnom naučniku iz područja medicine.

Neki ga je novinar upitao zašto je on toliko kreativniji od prosječnih osoba. Šta ga je to toliko uzdiglo od svih drugih?
Odgovorio je da je, po njegovom mišljenju, uzrok tome jedan događaj koji se desio u njegovoj drugoj godini. Naime, pokušavao je da dohvati plastičnu bocu mlijeka iz frižidera, ali boca je bila klizava, pa mu je ispala iz ruku, a sve se mlijeko prolilo po podu. Čitavo more mlijeka! Kada je mama ušla u kuhinju, umjesto da viče ili ga kazni, samo je rekla: “Roberte, kakav si veliki i prekrasan nered napravio! No, šteta je već učinjena. Želiš li da se malo poigraš u mlijeku prije nego što ga počistimo?!”
To je i učinio. Nakon nekoliko minuta mama je opet predložila: “Znaš, Roberte, svaki put kada napraviš ovakav nered, moraš ga i počistiti i sve vratiti kako je i bilo. Šta misliš da to sada i uradimo? Uzećemo spužvu, ručnik ili krpu. Šta bi ti najviše volio?”
On je izabrao spužvu, pa su zajedno počistili nered. Mama je zatim rekla: “Znaš, ovo što smo vidjeli je propali pokušaj nošenja velike boce mlijeka dvjema malenim ručicama. Hajdemo sada u dvorište da napunimo bocu vodom i da vidimo da li možeš da otkriješ kako da je nosiš bez prolivanja.” Maleni je dječak naučio da je to moguće ukoliko objema rukama uhvati bocu pri vrhu. KAKVA DIVNA LEKCIJA!
Naučnik je dodao da je još u tom trenutku shvatio da se ne treba bojati grešaka. Već suprotno od toga – da su greške samo dobra prilika za saznavanje nečega novog. To je i suština naučnih eksperimenata. Čak i ukoliko eksperiment “ne upali”, uvijek možemo naučiti nešto vrijedno iz toga.
Nepoznat autor