Kako početi pisati o ovome, koliko riječi upotrijebiti, što zapravo reći o Frami, o mom dragom Frama bendu Kiseljak? Samim razmišljanjem o svemu misli mi lete sve dublje i dublje, vraćaju me na sve uspomene koje smo podijelili zajedno. Ljudi na ovoj slici koji stoje pored mene su nešto predivno što mi je Bog podario, a jučer su stajali kraj mene na bini, tako smo stajali zajedno i pjevali našu, nažalost, posljednju pjesmu na ovakvom velikom događaju. Koliko god da smo bili sretni toliko smo bili i tužni jer se svemu bliži kraj... Znam da će doći i taj dan, dan kad ćemo se svi rastati i zato ovo malo vremena što nam je ostalo moramo iskoristiti najbolje što možemo! Moj bend kao i svaki nije savršen, bude tu ponekih svađa, prepirki, ali na kraju sve to ode na šalu i smijeh. Ne znam za ostale Frame i bendove, ali ovo što ja imam, što mi imamo je nešto najposebnije u Frami, bar meni. Jer to više nije bend, možda je to bio na početku, ali sada je to jedna obitelj, moja druga obitelj. Otkako sam postala framaš, moj život je postao bolji, a sada vidim i zašto je postao još potpuniji, a to je radi ovih ljudi koji stoje kraj mene, zato se nadam da ovo neće ostati samo slika nego i priča koja nema kraja. Ono što će nas zauvijek vezati su uspomene, ali ono najvažnije je Bog, jer on je taj koji nam je sve ovo dao i zato njemu pjevamo s ispunjenim srcima. Frama i Frama bend Kiseljak je nešto najbolje u mom životu, hvala vam, hvala Ti Bože!

Gabrijela Oroz, Frama Kiseljak