Isusova i naša molitva
Braći Reda
Sestrama Klarisama i Koncepcionisticama
Sestrama Franjevkama pridruženim Redu
Franjevačkim laicima
Rim, 10. travnja 2025.
Draga braćo i sestre,
Gospodin vam dao mir!
Dok se približavamo Velikom tjednu, želio bih se zadržati na jednom glavnom elementu u muci, smrti i uskrsnuću Gospodina Isusa: njegovoj molitvi.
Evanđelja svjedoče da je se Isus cijeli svoj život molio tražeći intimne trenutke s Ocem. Molio je se u Hramu s apostolima kao i prije svojih najvažnijih gesta. Molitva je bila uobičajeno okruženje njegova postojanja te poziva i nas da s Njim uđemo u ovu tajnu.
Isus je uvijek molio, čak i u mračnom času svoje muke. Na Cvjetnu nedjelju blagoslivlja Oca s mnoštvom. Za vrijeme Posljednje večere zahvaljuje se za darove kruha i vina. U Getsemaniju njegova molitva postaje intenzivna do točke prolijevanja krvi kako bi izvršio volju Očevu. Na križu moli, povjerava se Ocu i oprašta. U tišini Velike subote ostaje potpuno povjeren Ocu.
‘’Uskrsnuo sam i još sam uvijek s tobom; stavio si svoju ruku na me”: antifona Uskrsnog jutra prikazuje nam Isusa kako se moli Ocu u času uskrsnuća, glasom čovjeka koji je patio, opterećen danima muke. I sada je “uvijek živ zauzimajući se za njihovo dobro’’(Heb 7,25).
S pogledom uprtim u Isusa, prisjetimo se da nam izvor molitve prethodi: to je Duh Raspetoga-Uskrslog i njegovo sveto djelovanje (usp. Rb 10,8). U Njemu možemo odgovoriti na usmjerenost prema Bogu koja prebiva u nama i koja se očituje najjasnije u tišini.
Moramo ponovno krenuti od Boga, ponovno krenuti od Onoga koji je u nama, a molitva je potrebna za ovaj put. Nije joj lako ostati vjeran, pogotovo u ovom složenom času povijesti.
Često naša molitva postaje mehanička, gubeći vitalni kontakt sa svakidašnjim životom.
Ovdje je, prije svega, najviše pogođena osobna molitva – meditacija, šutnja, molitveno čitanje Riječi. Nismo li u iskušenju da to sve zapustimo s izlikom višestrukih obaveza? Dakle, kada osobna molitva izblijedi, tada čak i molitva Časoslova i slavljenje Euharistije postaje osiromašeno, osjećaji srca ne titraju i sjećanje na Boga blijedi.
Pozivam vas da razmislite u osobnoj meditaciji:
Što smatram jednostavnim u svojoj molitvi? Koliko to osjećam kao problem ili mi ne predstavlja problem jer to ne shvaćam ozbiljno?
Ispovjedimo zapreke koje nam stoje na putu molitvenog života i ponovno krenimo s obnovljenim entuzijazmom. Ostavimo mjesto za Gospodina i doživjet ćemo ljepotu njegova lica i pronaći ćemo odgovor na vapaj mnogih. Radost koju je Franjo doživio je pravi plod ovog putovanja. Možemo postati miroljubivi ljudi, usredotočeni na ono što je stvarno važno, sposobni za autentične
odnose u brizi za druge, čak i u svakodnevnim nevoljama, ako u tome ustrajemo tražeći lice Gospodnje.
To je moja želja svima nama dok slavimo 800. obljetnicu Pjesme stvorenja, koja je najveći izraz molitve svetoga Franje u hvali i blagoslovu. I mi ovog Uskrsa želimo reći Gospodinu:
Tebe, koji si svet i ponizan, slavimo sa svim tvojim stvorenjima. Hvalimo te i za ono što nas plaši, kao što su bolest i smrt. Slavimo te za one koji prolaze kroz tamu s oprostom. Slavimo te sa svim živim bićima i sve ti uzvraćamo, Gospodine izvore svega života.
S ovim osjećajima, svet i blagoslovljen Uskrs svima.
Bratski,
Fra Massimo Fusarelli, OFM
Generalni ministar
Prot. 114020/MG-36-2025
