Citat tjedna

"Stazama pravim On me upravlja."

Ps 23, 3

hrabrost317Biti čovjek znači imati srce za Boga, za druge. Gospodine! Molim te da budem čovjek za Tebe i braću ljude, za hrabrost dobrote; želim i hoću da je moj život svjedočanstvo za Ljubav.

Ljubavi moja, hvala Ti što si Oaza u pustinji mog srca, što svojim Mirom smiruješ moje nemire, moje boli liječiš u svojoj Boli, moje rane u Tvojim Ranama, Dušo moje duše. Kako je lijepo i kada je teško biti u Tvom zagrljaju dobri Bože i Oče nebeski. Hvala Ti Isuse što svoj križ stavljam podno Tvoga Križa i što Te slijedim na Putu Istine i Života.
Sestro moja, brate moj! Žedan sam i gladan, sretan i tužan, mlad i star, na ulicama ili u domu, među svojima i osamljen, bogat a siromašan, radostan i zaljubljen, nasmiješen a plače mi se, tih i povučen, i mnogo štošta; otac sam i majka, dijete i prijatelj, prosjak i kralj, vojnik i uznik…, hvaljen i slavljen, raspet na stup srama, blagoslivljan i klevetan, hrle mi ususret i sklanjaju se od mene, grle me zabadajući mi mač u srce i nož u leđa, s usponima i padovima, jak u svojoj slabosti, pepeo i prah, i neprocjenjivo vrijedan Ljubavi koja ljubi. Brate! Sestro! U tebi sam i u osobama s kojima živiš, koje susrećeš, u svima i svemu što te okružuje…, trebam te, zovem, molim i čekam: ne budi gluh i slijep, volim te i ljubim ljubavlju bezuvjetnom, vječnom, tvoj brat i prijatelj, tvoj Isus, tvoj i moj dobri i vjerni Otac i Bog.
Gospodine! Često sam sebi najveći teret i najteži križ. Svijet osjećam i doživljavam kao prijetnju; svoje grijehe, propuste i odgovornosti pripisujem ljudima tražeći svoju slobodu i pravo na osobni izbor. Ne činim uvijek što želim da drugi meni čine, predaleko su i preblizu misli, riječi, želje, djela i propusti. Bojim se priznati neuspjeh, poraz; ponekad me strah moliti za pomoć Tebe, Boga svoga; brata čovjeka tražim i molim vrlo rijetko zbog bojazni, stida, srama, predrasuda…. Duboki su tragovi ranjenosti u suhoći duše i pustoši srca. Hvala Ti, Bože, što sam pored svih i svega siguran i sretan u toplini Tvog zagrljaja koji želi zagrliti cijeli svijet. Potičeš me i hrabriš na put u nepoznato da svijetu svojim životom svjedočim Tvoju ljubav. Spasitelju svijeta! Učitelju! Pokaži mi gdje stanuješ i što trebam činiti?
Isus i ja u pustinjama mog srca, oazama duše, brdima i dolinama života, poravnavamo staze, prate nas Marija i Franjo. Molitva i tišina, razgovor i šutnja, sunce i kiše; molba i savjet: vjeruj, ne boj se, nisi sam, vjera čini dobro, stvara čuda, a čudo je imati hrabrost biti dobar. Molim i trebam hrabrost za činiti dobro, i kada sam umoran i obeshrabren, ponižen i poletan, zaboravljen i potrgan kao trstika na vjetru, želim potrebnima darivati svoju potrebu za njima otkrivajući njima i sebi međusobnu radost i blagoslov uzajamnog darivanja. Hvala Ti Isuse na primanju darivanja i darivanju primanja koje nas zbližava u potrebi za čovječnošću koja ima Tvoje Lice. Dobro je gledati i osjećati svijet Tvojim Očima i Srcem, živjeti i biti u svijetu, a ne od svijeta.
Brate, sestro! Tu sam, u svijetu i među svijetom, a ipak nisam od svijeta. Moj je dom i domovima Nebo, tvoje srce, tvoja duša, tvoj život i ti. Sestru i majku zemlju, tebe prijatelju, i sve prijatelje, vodim u Kuću svog Oca gdje ima mnogo stanova i čeka pripremljeno mjesto… Dotle, u ovoj suznoj dolini naša su mjesta od Betlehema preko Egipta, Judeje… Kalvarije, u uskrsnom jutru koje udomljuje pobjedu Života. Naš je život Put Križa ljubavi koja dariva ljubav. Put je Križa put hvalospjeva ljubavi koja u oprostu briše grijehe darivajući novi život i početak. Ljubav traži žrtvu, odricanje, sebedarje… Moja je ljubav prema tebi vjerna, vječna. Kakva je tvoja prema meni? Težak mi križni put: krvav, izmučen, prezren, padovi i ustajanja, izdaja, nemoć, rane, bliskost Majke… Znam da moja žrtva ima smisao i cilj: spas u i zbog Ljubavi; trpljenje je to u radosti i sreći što svijetu darivam ispunjenu Vječnost. U vremenu neopisive Muke kada mi Šimun Cirenac pomaže nositi  križ, priđe dobra žena i briše moje okrvavljeno lice. Velika je njena hrabrost dobrote, ne boji se izići iz svjetine i pružiti pomoć. Možda nikada nije čula za mene, samo slijedi glas srca, duše i savjesti, suosjeća s patnikom.  Prijatelju, kako ti činiš? Brišeš li suze s lica ili bacaš blato na njega? Pomažeš li drugima ustati ili ih svom snagom s hridi tjeraš u provaliju? Tvoj je križ na mojim ramenima i u sjeni mog križa: dopuštaš li drugima osjetiti radost i blagoslov zajedničkog nošenja, dijeljenja i darivanja patnje, boli, nade, ljubavi? Veronika dragovoljno, od srca i iz duše, pomaže mi u trenucima patnje koji zrače i osvajaju svjetlošću i hrabrošću dobrote. Ako ja, tvoj Gospodin i Učitelj priznajem i prihvaćam pomoć, čini i ti tako: dopusti drugima i sebi hrabrost i priliku za činiti dobro.
Dobri Bože! Molim Te i zahvaljujem na hrabrosti dobrote!
Gospodine! Zahvaljujem Ti i molim za hrabrost dobrote!   

Ljerka Mikić     




logo

O nama

FRAMA je kratica za zajednicu, tj. bratstvo mladih koje se naziva Franjevačka mladež. Dakle, kako je navedeno u čl. 1. statuta Frame, ona je »bratstvo mladih katolika koji se osjećaju pozvanima od Duha Svetoga da žive Evanđelje u bratstvu, u svjetlu poruke sv. Franje Asiškoga, u krugu Franjevačkoga svjetovnog reda.

Adresa središnjice Frame i OFS-a

Zagrebačka 18

BiH 71000 Sarajevo

E-mail

frama.fsr.bs@gmail.com

FRAMA OFS Copyright © 2013-2020 All Rights Reserved. Design and development logo