Citat tjedna

"Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi."

Mt 24, 44

28471852 1673507609410463 2501601817148965972 n
Dinko Periša je nekadašnji nacionalni predsjednik Frame Hrvatska i Bosna i Hercegovina, a današnji, možemo slobodno reći, najpouzdaniji oslonac Frame Bosne Srebrene.

Trenutno živi i radi u Livnu te pored svakodnevnih obaveza, redovno nalazi vremena za rad s mladima mjesne livanjske Frame. Oni koji ga bolje poznaju, složit će se s tim da je uvijek vedra i nasmijana duha, te da je pravi primjer i dokaz da život u Frami ne prestaje nakon određenog vremena, nego da on može trajati uvijek. Dinko je s nama podijelio svoje iskustvo u radu s mladima, usporedio Framu nekad i danas te dao nekoliko savjeta što svakako valja pročitati.

Za početak, možete li nam ukratko reći nešto više o sebi?

Posebno, jer je ovo „franjevački razgovor“, a toga se volim sjetiti u takvim prigodama: rođen sam na blagdan Gospe od Anđela, 2. kolovoza 1976. godine. I to mi je znakovito kad malo analiziram svoj vjernički i framaški put.
Trudbenik sam na vjerničkom putu. Suprug i otac dvoje djece. Po zvanju diplomirani kateheta, a po zanimanju knjižničar u livanjskoj Gimnaziji.
Po povratku sa studija krenuo sam stazom Frame, i bio do kraja, do kada su dopuštali Statuti. Danas još uvijek na neki način nazočan u Frami kroz vođenje dramske sekcije livanjske Frame, Framafest te neke druge povjerene angažmane.

dp1411aKakva su Vaša osobna iskustva u radu s mladima, konkretno Franjevačkom Mladeži?

Najkraće rečeno: pozitivno iscrpljujuća. U velikoj, ako ne i najvećoj mjeri pomaže ona Isusova: zbog jednog! Da nema toga možda bih davno i odustao. Zahtjevan rad, pun doista svega. Sjećam se jedne mise zahvalnice za livanjske maturante među kojima je bilo i framaša; poslije onako kleknemo s. Ivanka i ja i suze idu, same. I žao ti, i bilo ti lijepo, i kormilario koliko si znao i umio i sad otpuštaš na pučinu. Tako je možda bilo i s Framom.
Uspoređujući nekad sa sada: bilo je potencijala, manje se dangubilo. Mladi su bili zahtjevniji, veći istraživač, željniji, manje izgubljeni, snalažljiviji. To je motiviralo, ali znalo i razočarati! Očekivanja su mi uvijek bila veća, mada dobiveno nije odgovaralo očekivanjima. Vodio sam se onom da su to ipak od Boga pozvani. Moja vrlina je inače „krajnost“ sve iskoristiti, iscrpiti, maksimalno dati, ali i dobiti… No život je ipak nešto drugo.

Znamo da ste posljednji predsjednik Nacionalnog bratstva Frame Hrvatska i Bosna i Hercegovina. Možete li podijeliti s nama Vaše osobne dojmove i iskustvo? Kako je Franjevačka Mladež izgledala tada i razlikuje li se puno od današnjeg ustrojstva?

Da, mene krive da sam doveo do podjele u Frami.  Imao sam tu čast, recimo to tim rječnikom, biti na prijelazu kada se Frama s pojma nacije-Frama u Hrvata, poštujući određene naputke transformirala, odnosno uokvirila u državne granice Hrvatske, odnosno Bosne i Hercegovine. Na Skupštini u Samoboru prvu polovinu sam predao Lovri Sučiću (1. nacionalni predsjednik Frame Hrvatske), a drugu u Rami Ilijani Budimir (1. nacionalna predsjednica Frame BiH). Dojmovi? Uvijek me smetalo malo aktivnosti na toj razini, mada sam kasnije uvidio da i nije moglo biti drugačije. A sada samo jedna crtica iz onoga lijepog! Na tim razinama djelovanja i aktivnosti bilo je ljudi koji su se baš trudili i nastojali što više sebe dati u Frami. Bio je to kao „neki laički otvoreni samostanski život“. Nismo bili redovnici, ali bez obzira što smo i u tom Vijeću bili s različitih krajeva kada bismo se vidjeli, jednom, dvaput godišnje bilo je kao da se znamo odavno, da živimo stalno skupa, jer smo valjda bili nekako istih misli, želja, planova... Za ilustraciju: Susreo sam se s nekim članovima tog zadnjeg zajedničkog Vijeća 2012. na obilježavanju 20 godina Frame Hrvatske na Trsatu. I to je baš bio susret! Neke ljude si i zaboravio, ali kada ih susretneš vidiš zapravo da ih nisi zaboravio! Doista nastaviš tamo gdje si stao!
Bili smo mala zajednica koja je upadala u oči i samoj Crkvi na našim prostorima, a onda pomalo i društvu. Bili smo osporavani i u Crkvi i u društvu. Bio je to kao neki život u katakombama. Ali imalo je to svoje ljepote. Sve vrijedno mora proći tim putem. Hvala Bogu za poteškoće na putu, i nas laika, mladih i fratara u njihovim zajednicama s drugim fratrima.
Bio sam dio tih malih koraka… A vidite do čega su doveli, bar kada je o kvantitetu riječ! Mada je i kvalitet, s obzirom na sve, dobar - ali može i bolje!

dp1411b
Budući da već dugo surađujete s Franjevačkom Mladeži, možete li nam napraviti kratku usporedbu između framaša nekad i framaša danas?

Govorit ću generalno: današnji framaši su odaniji više nečemu drugome, nego Frami! Malo je onih koji Framu stavljaju na prvo mjesto i prema njoj drugo ravnaju. Danas Framu uklapaju u svoj život, a ne da je u njoj polazište. Na primjer: ne može na Framu (redoviti tjedni susret) ima neki film, ne može na Framu ima trening, ne može na Framu ima dogovorenu kavu, ne može na Framu jer je utakmica, ne može na Framu jer radi, ne može na Framu, jer mu se nešto ne da, ne može na Framu jer ima ovo, ono… Nema više onoga: ne mogu… jer imam Framu!

Ali također ne može se ne primijetiti da ima i krasnih i pojedinačnih i skupnih iznimki koji itekako žive Framu i kršćanstvo!

Što smatrate najvažnijim u radu s mladima?

Molitvu, zdravu fanatičnost, ne prilagođavanje ovome svijetu, autentičnost, zahtjevnost, pravednu strogost, dosljednost!

Nedavno je izašao Priručnik za franjevačke animatore Frame Bosne Srebrene pod nazivom „Ne samo sebi živjeti“ u čijem ste predstavljanju i sami sudjelovali. Smatrate li da je takav jedan priručnik nužan i koristan Frami danas te je li sadržajno obuhvatio sve potrebno za formaciju jednog framaša na njegovom putu nasljedovanja Krista po primjeru svetog Franje?

Dovoljno, ali i motiv za dalje, novo. Rađen je s ciljem i poštovao je konačnog korisnika. Radio ga je tim, što je itekako dobro, rađen je s ljubavlju, što je još bolje.
Ovdje samo dodajem kako priručnik nije namijenjen isključivo mladim animatorima mjesnih bratstava. Volio bih da ga više koriste i asistenti. Mladima treba povjeriti, vjerovati, ali ih itekako treba u dobroj namjeri kontrolirati, nadgledati, usmjeravati!

dp1411c

Znamo da je Frama za svakog framaša „riznica uspomena“. Koju biste svoju framašku uspomenu izdvojili kao najdražu?

Odgovorit ću vam ipak ovako:
-dođem u crkvu na večernju misu, radni dan u tjednu: nekoliko tada još dječaka, kasnije saznam i dobrih nogometaša, na koljenima moli krunicu prije mise.
-oni „poznati“ srednjoškolci, cure i momci, dobri učenici, a redoviti ministranti. Možda su to bili i primjeri koji su privlačili druge?!
-jutro, tajni dolazak iznenađenja na jutarnju misu, svojevrsnu i molitvu i zahvalnicu, velikog broja framaša Frame Livno (a nije bilo baš mobitela da se ''izdogovaramo''). Poslije te mise asistent fra Niko (danas na službi u Novoj Biloj) odlazi u drugu župu. Kasnio je malo s odlaskom, ipak.

Naši životi su puni izazova, uspjeha i poraza, letova i padova, ali sve nas to odgaja i čini cjelovitim ljudskim bićima. Da li biste mogli reći da je Frama pridonijela Vašoj životnoj formaciji?

Kad ste dio nečega na različite načine evo nekih skoro 20 godina, naravno da to mora ostaviti traga na to vrijeme, a i u isto vrijeme biti temelj za dalje, za budući život. No, framaški odgoj i život bio je zadnji u nizu mojih formalnih vjerskih odgojitelja. Prethodili su mu obiteljski i roditeljski vjerski odgoj, potom ministriranje i aktivnost od mladosti pri župi, toliki fratri, časne sestre, čije sam također na neki način dijete i na kraju katehetski studij. Dakle, moj put u Frami počinje po završetku studija i povratku u Livno gdje sve ono što mi je Bog darovao nastojim prenijeti u život, u sve aktivnosti kojih jesam bio dio i koje su mi bile povjerene. A bilo ih je puno! No, uvijek je tu bila svijest, i u usponima i padovima, tko sam i čiji sam i za koga trudim se živjeti, djelovati.
Najkraće rečeno: govoriti o cjelokupnoj dosadašnjoj, ali i budućoj životnoj formaciji bez Crkve, ne mogu, ne znam, a i neću!

dp1411cdŠto smatrate svojim najvećim životnim uspjehom?

Kad kušate, trudite se vjerovati da je sve Božja volja, a mi oni koji se želimo i predajemo istoj, molimo da se vrši, onda je cijeli život uspjeh! Što mi možemo „svojim“ snagama? Uglavnom samo nešto pokvariti! Stoga, i naša sloboda u Božje planove!

I za kraj: Koju biste poruku poručili mladima danas, posebice članovima Franjevačke Mladeži?

Neka bude više onoga: Ne mogu (na kavu, na trening, film, utakmicu…) jer imam Framu! Radite na ovom svijetu, ali uvijek obasjani svjetlom onoga, vječnoga svijeta i života! I molite se! Molite se i na misi, i tajno, i javno!
MiD

 

Razgovarala: Iva Maros, područna voditeljica formacije Frame Bosne Srebrene

 

logo

O nama

FRAMA je kratica za zajednicu, tj. bratstvo mladih koje se naziva Franjevačka mladež. Dakle, kako je navedeno u čl. 1. statuta Frame, ona je »bratstvo mladih katolika koji se osjećaju pozvanima od Duha Svetoga da žive Evanđelje u bratstvu, u svjetlu poruke sv. Franje Asiškoga, u krugu Franjevačkoga svjetovnog reda.

Adresa središnjice Frame i OFS-a

Zagrebačka 18

BiH 71000 Sarajevo

E-mail

frama.fsr.bs@gmail.com

FRAMA OFS Copyright © 2013-2022 All Rights Reserved. Design and development logo