Danas, 20. srpnja slavi se sv. Ilija prorok zaštitnik od vatre i groma te zaštitnik Bosne i Hercegovine. Sveti Ilija starozavjetni je prorok zvan i Gromovnik.
Ilija na hebrejskom (Elijjahu) znači ‘moj Bog je Jahve’ i to predstavlja životni program toga neobičnog proroka. Sveti Ilija prorok je svetac čiji je život obilježen naizgled oprečnim, a zapravo vrlo povezanim stvarnostima: s jedne strane dubokom kontemplacijom i pustinjačkim samačkim životom predanja Bogu, a s druge strane izričitom borbenošću i aktivnom zauzetošću protiv nametanja i širenja poganske vjere, koja je, predvođena kraljem i kraljicom Ilijina vremena, progonima i ubijanjima prijetila istisnuti vjeru u pravoga Boga.
Živio je i djelovao u Sjevernom ili Izraelskom kraljevstvu u IX. stoljeću prije Krista u vrijeme kraljevanja Ahaba i Ohozije.
Kralj Ahaba bio je oženjen Feničankom Izebelom, a koja je agresivno uvodila kult bogu Baalu i božici Aštarti, dok je štovanje Jahve postalo zabranjeno. Predvođen kraljem i kraljicom, kao i iz straha od progona, i narod je počeo okretati leđa Bogu Jahvi. Ilija ostaje dosljedan i svim se snagama zalaže za vraćanje slave Bogu, bez obzira na cijenu.
Kraljica Izebela dala je poubijati sve Jahvine proroke, dok je uvela mnoštvo Baalovih svećenika. Zato Ilija dolazi do kralja i otvoreno mu predbacuje da on i njegova obitelj upropašćuju Izrael, jer su se odmetnuli od svoje vjere, te mu predlaže da se na brdu Karmelu sam, kao jedini preostali prorok Jahvin, suprotstavi svim Baalovim svećenicima koji borave na dvoru, pa tako i njemu i cijelom narodu pokaže koliko je Jahve Bog silan.
Predlaže mu tako da Baalovi svećenici zakolju i stave na žrtvenik jednog junca, ali bez paljenja vatre, te da zazovu svoga boga Baala da on pošalje oganj i tako spali žrtvu, a isto će učiniti i Ilija, zazivajući svoga Boga. Čija se žrtva upali, bit će znak da je taj Bog pravi.
Kralj je pristao na nagodbu, a Baalovi svećenici su uzalud od jutra do podneva zazivali svoga boga, no ništa se nije dogodilo. Kad je Ilija zazvao ime Jahvino spusti se oganj s neba, proguta žrtvu paljenicu, drva, kamenje i prašinu, a vodu iz jarka isuši. Poslije toga pobi sve Baalove proroke. Tek je tada narod postao svjestan Božje veličine i ispravne vjere, kao i svojega zastranjenja.
Prema Svetom pismu, Ilija nije umro, nego je uznesen na nebo, odnosno dok je razgovarao s prorokom Elizejem, spustila su se među njih ognjena kola s ognjenim konjima, a potom je Ilija u njima uzdignut na nebo i nestao. Staro je židovsko vjerovanje izvuklo zaključak da će se Ilija još jedanput pojaviti na zemlji prije „velikoga Jahvina dana“.
Veoma značajno mjesto prorok Ilija uživa u židovskoj i islamskoj predaji, o čemu svjedoče brojni spisi. Slično je i s kršćanskom predajom u djelima svetih Otaca.
U slavenskom pučkom vjerovanju, što je prisutno i u hrvatskim krajevima, Ilija "zapovijeda" gromovima i kiši, pa se zato naziva i "Ilija gromovnik".
O tome kako je sv. Ilija postao zaštitnikom Bosne i Hercegovine postoji zanimljiva priča.
Naime, sv. Jure bio je prvotni zaštitnik do 26.8.1752. kada je to postao sveti Ilija. Navedenog datuma stigao je pozitivan odgovor Svete Stolice na pismo kojim je biskup fra Pavo Dragičević tražio da sv. Ilija postane nebeskim zaštitnikom Bosne i Hercegovine. O motivima koji su nagnali biskupa Dragičevića da traži promjenu zaštitnika može se samo nagađati jer je nedostupna originalna prepiska koja se nalazi u vatikanskim arhivima. Je li tada ili pak kasnije nastala priča u kojoj su navodno izaslanici došli Papi u Rim da preporuči i odabere sveca zaštitnika Bosne i Hercegovine? Priča kazuje kako im je Papa predložio sv. Iliju, proroka rekavši im „Kakav narod- takav svetac“. Druga varijanta te iste priče kazuje kako im je Papa rekao „Divlji narod- divlji im zaštitnik.“ Bilo kako bilo, do danas nema objavljenoga pisma biskupa Dragičevića niti vatikanskog odgovora na upit za promjenu slavljenja patrona Bosne i Hercegovine tako da još uvijek postoji prazan prostor za nastanak ovakvih i sličnih priča.
Frama
