Počinju vrući ljetnji dani, baš kao i čovjek tako i priroda na vrućim ljetnjim danima pomalo ,,pati“ treba joj osviježenja i predaha. Kao što se ruža hrani vodom tako i naša duša molitvom...a mi napravismo neku kombinaciju, molitva sa ružama i ružarjama...
Naše ružice svojim bojama i mirisima krase dvorište crkve, kako bi krasile što duže i što ljepše crkveno dvorište naše framašice su uočile da bi bilo dobro da uđu u vrt i svojim ručicama i pokojom kapljicom vode pomiluju sestrice ružice. Vruća i ispucala zemlja umah se osvježila, a naše ljepotice, šarene, kao da su nam veselo uzdahnule i kliknule od radosti: ,,Hvala, hvala!“
Čudno je kako kažu one pored tolikog trnja dok se nalazimo kraj ruže uvijek zapažamo samo njenu ljepotu, zanos, privlačni miris...uistinu to je veliki dar Božji.
Neko vrijeme proveli smo skupa zanoseći se tom ljepotom, bio je to uistinu radostan susret, kao Franjo i Klara uz topao razgovor u ružinom vrtu uživale su i framašice i ružice. I tako gledajući ih pod ,,lupom sv. Franje“ možemo osjetiti Božju blizinu, ljubav Njegovu koju nam daje da prepoznamo u prirodi, da ju gajimo ne samo za svoju korist, očuvanje i unapređenje života, nego za slavu Njegovu.
Hvaljen da si, moj Gospode, sa svim Tvojim stvorovima!
Hvaljen budi Gospode naš, po sestrici našoj ruži, rumenoj i mirisnoj, nježnoj i bijeloj, žutoj i toploj...sve si ih stvorio i dao nama da se divimo toj ljepoti, ali kada bi ih čuvali za sebe ne bi imale smisla. Ovako lijepe stavljemo ih na dar pred Majčicu našu Mariju. O ljepoto nad svim ljepotama, Mirise od svih ugodniji primi ove ruže koje smo za tebe priredili.
Mir i dobro
Frama Bučići