NASLOVNICA    |    MULTIMEDIA    |    KONTAKT

SMM1.png SMM2.png SMM3.png

logo2017.png

Citat tjedna

"Svijet je tvoj brod, a ne tvoj dom."

sv. Mala Terezija

DUHOVNOST

Kad sve utihne...

F0191 ET20140815 00760 1024x675

Sve je tiho i mrak je. Prazan osjećaj vlada prostorom, a ja, ja sam u njemu, bolje rečeno taj prostor je u meni. Osim mene, tu je i 7 milijardi ljudi. Nema glasa koji bi razbio tu tišinu i svjetla koje bi prekinulo mrak. Zavladalo je duboko u svima. Ljudi ne obavljaju svoju zadaću poslanu od Boga. Ne ljube bližnje svoje. Sve utihne kada je pomoć potrebna, sve utihne kad sam sam, sve utihne kad sam na dnu.

Opširnije:Kad sve utihne...

Marijo, svibnja kraljice

KrunicaMjeseci svibanj i listopad su na poseban način posvećeni Blaženoj Djevici Mariji. Stoga nas bogata kršćanska tradicija poziva da tijekom svibnja naš odnos i ljubav prema Mariji kao Majci Kristovoj i našoj učinimo bogatijim, stvarnijim, konkretnijim…

Opširnije:Marijo, svibnja kraljice

Mir vama u svim vašim nemirima…

mir vama

Isusova smrt na križu usadila je tugu u srcima mnogih koji se svoje dane provodili s njime. Njegov ukop doista bijaše svršetak jedne lijepe avanture. Nadali su se da je on onaj koji će spasiti Izraela, koji će ga izbaviti iz muka koje podnosi pod tuđom vlašću. Oni koji ga razapeše, sjetiše se što je navijestio nekad davno o nekom uskrsnuću. Pobojaše se. Zapečatiše stoga grob i postaviše stražu. Sakriše svoju krivicu pred ljudskim očima. Njihova priča time bi završena… do dana današnjega.

No, priča Isusovih najbližih suradnika tek je tada počela. Šuškalo se danima o nekim ukazanjima. Mnogi nisu povjerovali. Uostalom, kako da svojim snagama probiju granice razumskog shvaćanja? Učenike je počeo obuzimati nemir. Bili su u strahu za vlastiti život. Okupljeni u molitvi provodili su vrijeme iza zatvorenih vrata. Nije li to slika današnjeg čovjeka kršćanina? Kao da smo postali nemirni. Opterećeni strahovima čučimo iza zatvorenih vrata vlastitih života, vlastitih planova. Bojimo se priznati da smo Njegovi. Bojimo se ili možda uopće to ne želimo? Nije to nešto što će nas daleko dovesti u životu i što bi nam moglo osigurati neki prosperitet.

Isus poznaje naš strah, poznavao je i strah svojih prvih učenika. Znao je za nemire koji su ih opterećivali. Znao je i za pomanjkanje hrabrosti da sami otvore vrata. Upravo iz tog razloga svojom snagom ulazi kroz zatvorena vrata govoreći: „Mir vama!“ Tako ih pozdravlja na početku prije nego će im pokazati ruke i bok. Tim pokazivanjem probio je granice njihova shvaćanja. On, kojega su pokopali i time mu iskazali posljednju počast, stoji pred njima ponovno u ljudskom obličju. „Mir vama!“ govori i prije upute za poslanje. Znao je da je mir koji On daje jedino sredstvo kojim će se učenici za sve vjekove biti u stanju boriti s nemirima koje im svijet kao takav može priuštiti.

Možda se bojimo izaći iz ograničenja kojima smo uredili svoje živote po vlastitoj mjeri. Tako je htio uraditi i Toma. Nakon svega što se dogodilo, razočaran vjerojatno u samoga sebe što se dao tako zavesti, ali razočaran i u druge učenike. Možda je razočaran u Petra koji kao predvodnik nije znao što bi, ili u Isusa koji je mogao, a nije htio spriječiti da se dogodi ta katastrofa. Odvojio se Toma tako iz zajednice kojoj je donedavno pripadao. Ponekad je, kako vidimo, znao navratiti – da vidi staro društvo. U takvom jednom susretu s njima, posvjedočili su mu da su vidjeli Gospodina. Nije vjerovao, ali je ostao s njima. Trebao je dokaz, tražio je. Zar nismo svi mi pred istim poteškoćama?

Nakon osam dana priča se ponavlja. Vrata još uvijek zatvorena, učenici u strahu i iščekivanju. Toma je također s njima. Isus dođe i stane u sredinu, kao onaj koji okuplja. Očekivali bismo sad jedan Isusov oštar prigovor svim učenicima, ne samo nevjernom Tomi. Zamislite, prošlo je osam dana, primili su Duha, dobili su poslanje, a još uvijek čuče iza zatvorenih vrata i kalkuliraju. Međutim, dolazi Isus i počinje na isti način kao i prije osam dana: „Mir vama!“ Kao da je time rekao: „Znam da je to nešto što će vam dovijeka trebati. Ali, ne bojte se! Svaki put kad u strahu zatvorite vrata, bit ću tu. Vječno ću biti spreman davati vam svoj mir.“

Nakon pozdrava obraća se Tomi. Njega kao pojedinca poziva da primakne svoje ruke i opipa. „Gospodin moj i Bog moj!“ Tominu je izjavu izrodio samo jedan dodir. Nevjerni postaje vjerni, a iz njegove vjere napaja se cijela zajednica okupljenih učenika. Trebali bismo to sami sebi češće dozivati u pamet. Crkva kao zajednica vjernika velika je. Jako je teško imati osjećaj pripadnosti i zajedništva, ali svijest da moja vjera raste u zajednici i da zajednica crpi snagu upravo iz moje vjere otvara mogućnost novog shvaćanja.

I još nešto: Isusove riječi upućene Tomi na kraju Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju! direktno su upućene nama danas. Mi ne vidimo. Isusova prisutnost u euharistiji također se temelji samo na našoj vjeri… No, možda je ovaj dio najbolje ostaviti nedorečenim ili pak s pitanjem: „A što mi to moramo vidjeti da bismo povjerovali?“ ili: „Bismo li vlastitim očima vjerovali kad bismo vidjeli Božju slavu?“ Zar se ne vidi dobro samo srcem, zar ono bitno nije očima nevidljivo???

s. K. M.

KALENDAR DOGAĐAJA

Lipanj 2020
N P U S Č P S
31 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 1 2 3 4
Nema događanja
PRIJATELJI PORTALA

FOOTERLOGOFOFS

Adresa središnjice Frame i OFS-a

Zagrebačka 18, BiH 71000 Sarajevo

E-mail: frama.fsr.bs@gmail.com

 

FRAMA OFS Copyright © 2013-2018. All Rights Reserved.

 

designer17