Danas se u katoličkom kalendaru spominjemo jedne od najvažnijih osoba i najštovanijih učenica ranoga kršćanstva.
Sv. Cecilija živjela je u II. ili III. st. za vrijeme progona kršćana .Bila je Rimljanka plemenitog roda,vrlo naklonjena siromasima i velikodušna prema njima, koji bi je svakoga jutra čekali nakon mise, koju je slavio papa Urban . Mlada i lijepa,Cecilija se poštujući želju roditelja udala za Valerijana koji nije bio kršćanin i iz tog vjenčanja prema legendi proizlazi razlog zbog kojeg se smatra zaštitnicom crkvene glazbe i glazbenika. Cecilija je, naime, svoje tijelo htjela sačuvati netaknutim te se zavjetovala Bogu na djevičanstvo. U svečanoj i raspjevanoj svadbenoj povorci, misleći na svoj zavjet Cecilija kao da nije čula glasne instrumente i povike svadbene povorke. U svome srcu je pjevala samo Gospodinu. Na temelju ove rečenice zabilježene u hvalospjevima i pjesmama napisanim svetici u čast, sv.Ceciliju počelo se dovoditi u bližu vezu s glazbenicima i glazbom. Na dan vjenčanja sv.Cecilija je objasnila Valerijanu svoj zavjet i povjerila mu se da je uz nju uvijek stajao Božji anđeo koji je poslan da izvršava zadaću čuvanja čistoće. Zatražila je od njega obećanje kako će u braku zajedno živjeti u čistoći. Valerijan se zbog Cecilije obratio na kršćanstvo jer je on vidio njezina anđela .Legenda koja je kasnije zabilježena na mnogim umjetničkim djelima kaže da je anđeo Ceciliju i Valerijana okrunio krunama od ruže i ljiljana. Na kršćanstvo se obratio i Valerijanov brat Tiburcije. Dva brata Valerijan i Tiburcije pokapali su u katakombe mučenike koji su stradali u progonima. Kada su za to doznale vlasti obojica su osuđena na smrt i pogubljena. Nedugo nakon njihove mučeničke smrti osuđena je i Cecilija. Vlasti su je pokušali nagovoriti da promijeni svoja stajališta i uvjerenja, ali ona na to nije pristala. Odrubljena joj je glava oko 230 god. Cecilija je do samoga kraja ispovijedala svoju vjeru. Njezini posmrtni ostatci pronađeni su u položaju u kojem se vidjelo da je na samom kraju života svjedočila svoju vjeru.
Mario Sandro Tunjić, Frama Jajce
