Citat tjedna

„Tada im svima reče: Tko hoće biti moj učenik, neka se odrekne sebe i svaki dan uzme svoj križ i neka ide za mnom.“

 

Luka 9, 23

16425279 10210065560373144 101608364 nČovjek kroz svoje dane prolazi trčeći. Skače sa zadatka na zadatak, obavlja obavezu za obavezom, radi posao za poslom. Predah nalazi tek u povremenoj šalici kave, koju mu donese izmoreni konobar koji također trči od mušterije do mušterije, od jednog zadatka do drugog, i u kratkom odmoru koji mu donosi san. Ali što čovjeka tjera na to? Na taj rad, izmaranje i uništavanje vlastitog zdravlja? Pomisao na budući „lagodan“ život ili možda želja za nečim drugim? Na to pitanje on možda nikad neće saznati odgovor.

Ljudi se mehaniziraju, samo društvo ih pretvara u strojeve koji razmišljaju samo po nametnutim pravilima, koja mu u želji za novcem ne dopušta da pogleda na stranu. Pogleda uvis, u beskrajnost i ljepotu zvijezda. Bog je stvorio zvijezde kao podsjetnik. Podsjetnik da se čovjek zauvijek divi Njegovoj moći, ali također i da podsjete čovjeka na samog sebe. Jedna od ljudima dragih uspomena u njihovu životu je djetinjstvo, a jedna od dragih uspomena iz djetinjstva je odlazak na daleki put. Dijete s mračnog zadnjeg sjedišta, gdje se čuje samo tiho brujanje motora, kroz prozor gleda zvijezde i divi im se. Male točkice svjetla u beskrajnoj daljini, tako daleke, a tako lijepe i sjajne. Dijete tako duge gleda te zvijezde, da bi napokon, sa sjajem zvijezda u malim očicama, neprimjetno zaspalo.

U svakom čovjeku se još uvijek nalazi to malo dijete. Zatvoreno je zidovima koje mu društvo nameće i udaljeno od površine mnogim teškim iskustvima koja je život donio. Ali je još uvijek tu. Neprimjetno spava i samo čeka kad će otvoriti svoje oči i pogledati uvis, u to baršunasto, tamno, beskrajno Božje nebo kroz prozore očiju.

Na kraju krajeva, to je sve što trebamo uraditi. Stati na mjestu, ostaviti svoju torbu i rad pored sebe i pogledati uvis. Dopustiti tom djetetu da iskoči iz svog okvira i shvatiti da život nije samo u radu i poslovima. Život je i u divljenju malim bijelim točkicama na velikom plavom platnu neba.

„Kad bi ljudi sjedili vani i gledali zvijezde svaku noć, živjeli bi puno drugačije. Jer, kada gledaš u vječnost, shvatiš da imaju stvari važnije od onoga što ljudi rade svaki dan.“ (Bill Waterson)  
                                                                                                                
Martin Oreč, Frama Uskoplje

logo

O nama

FRAMA je kratica za zajednicu, tj. bratstvo mladih koje se naziva Franjevačka mladež. Dakle, kako je navedeno u čl. 1. statuta Frame, ona je »bratstvo mladih katolika koji se osjećaju pozvanima od Duha Svetoga da žive Evanđelje u bratstvu, u svjetlu poruke sv. Franje Asiškoga, u krugu Franjevačkoga svjetovnog reda.

Adresa središnjice Frame i OFS-a

Zagrebačka 18

BiH 71000 Sarajevo

E-mail

frama.fsr.bs@gmail.com

FRAMA OFS Copyright © 2013-2022 All Rights Reserved. Design and development logo