Kada sam pitala prijateljicu o čemu da pišem, rekla mi je da pišem o onome što osjećam jer ću tako teško pogriješiti. Tako sam odlučila pisati o svojoj majci.
Dala mi je život, a toliko je volim da bih joj ga darovala u svakom trenutku. Od samih početaka, učila me je što je dobro, a što zlo. Vodila me prema Bogu, upoznala me s njim i to svaki dan iznova čini. Učila me je kako svaka osoba ima dostojanstvo i da je treba cijeniti. Učila me je kako je znanje bez ljubavi ništa. Učila me je vjeri, pravoj istini, ufanju i poniznosti. Kada bih ponekad odlutala, ona bi me čekala puna utjehe. Kao maloj, ona za mene nije imala grešaka i propusta, a kako sam odrastala uviđala sam da i ona zna griješiti. I sama sam grešna i ona me takvu prihvaća. Njeno ime je Crkva.
Veoma sam tužna kada mi vrijeđaju Majku Crkvu, kad je napadaju, traže joj greške i propuste. Njeno sam dijete i boli me kao i svako dijete kada mu govore ružno o njegovoj majci. „Crkva je stara gospođa s mnogo nabora i tragova na licu. Ali, ona je moja majka, a majka se ne napada.“(Karl Rahner), a ja bih još dodala - već se brani. Teško je pronaći njenu djecu koja će dati život za nju kao što su mnogi sveci dali, kao što su njeni prvi učenici dali. Današnje vrijeme je drugačije, pa nije baš i da bismo mogli dati život za nju, ali ono što možemo i što trebamo jest braniti je kad je drugi napadaju. Posebno me ljuti kada dopuštamo da netko tko čak i nije njen član zna više od nas koji smo Crkva, a samo upoznavanjem Majke Crkve to možemo spriječiti. I mnogi koji je dovoljno ne poznaju ostat će izvan Nje i smatrati da je spasenje moguće i bez Crkve, a mnogi unutar nje tražit će razloge i govoriti: Krist da, Crkva ne!
Krist je stvorio Crkvu, ona je stvorena iz Isusove žrtve za naše spasenje. „Kao što je Eva bila oblikovana od rebra usnulog Adama, tako je Crkva rođena iz probodena srca Krista umrlog na križu.“ (sv. Ambrozije) Krist je glava Crkve, a Crkva je živo tijelo različitih udova koji su povezani Duhom Svetim. Tako da je nemoguće biti povezan s Glavom, a zaobići Tijelo. „Izvan Crkve nema spasenja! – Ova bi rečenica na novozavjetni način morala glasiti: Izvan ljubavi nema spasenja.“ (Kurt Marti)...Jer s Crkvom je povezano Kraljevstvo nebesko. Isus je dao početak Crkvi navještajući Evanđelje, dolazak Kraljevstva Božjeg i misiju da Crkva svim narodima navješta Radosnu vijest i postavi početak tog Kraljevstva na zemlji. Tako da svakim NE Crkvi, mi dajemo NE i Isusu jer su oni cjelina koja se ne može rastaviti.
Ipak, Crkva je kroz povijest imala dosta propusta i grešaka, a ima ih i danas. To će mnogima biti dovoljno da joj kažu ne. Po zajedništvu ona je ljudska, i zbog toga je grešna. „ Svi se članovi Crkve, uključujuči i njezine službenike, moraju priznati grešnicima. U svima se, sve do svršetka vremena, još nalazi kukolj grijeha pomiješan s dobrim životom Evanđelja.“(KKC, br. 827) Dakle, grešna je zbog nas ljudi koji stalno iznova griješimo, ali je sveta jer je sjedinjena s Isusom koji je čini svetom. Isus se bojao da će ljudi griješiti, zato je i molio Oca da Njegovi učenici budu jedno. Znači, svi ti grijesi i propusti dolazili su od ljudi i dolazit će. Kada sudimo Crkvi zbog njenih propusta, ustvari sudimo sami sebi. Zajedništvo Crkvom i Kristom održavamo primanjem sakramanata i euharistijom koja je najviši oblik molitve Isusa i njegove Crkve. Crkva živi od Euharistije.
Željela bih vam ispričati jednu priču. Jedan dječak je imao majku bez jednog oka i zbog toga se uvijek stidio pred djecom reći da mu je majka. Nikad majci ne bi govorio kada je roditeljski sastanak. Tako je završio školu i upisao fakultet, otišao daleko od kuće i više se nije vraćao. Majku je uvijek osuđivao za sve loše što mu se dešavalo u životu. Naposljetku se oženio i dobio djecu. Jednom prilikom na vrata mu se pojavila majka, a on se pravio da je ne poznaje pred ženom i djecom. Nakon mnogo godina, išao je poslom blizu mjesta gdje je živio i odlučio je posjetiti majku. Ubrzo je saznao da je umrla prije nekoliko godina i da mu je ostavila pismo. U pismu je pisalo kako ga voli najviše na svijetu, kako se ispričava svaki put kada se postidio nje. Kad se rodio imao je problema s jednim okom, pa mu ga je majka darovala. Kad je to saznao, gorko je zaplakako, znajući koliko ga je voljela i koliko je pogriješio. Molim vas, ne dopustite da se vama to isto dogodi s Majkom Crkvom.
Osjećajte se Crkvom!
