Dakle, jezikoslovci – oni koji se izričito bave jezikom, a time i riječju, ne mogu se složiti o jedinstvenoj definiciji riječi riječ. Domišljaju joj se od postanka. Proučavaju ljudsko shvaćanje mišljenoga, izgovorenoga, napisanoga, pročitanoga, promišljanoga. Koliko li smo više pozvani mi proučavati i bdjeti nad Riječju poslanom iz Vječnosti?! Bdijući ostajemo zadivljeni…

Krećemo na put življenja Riječi čitajući pomalo riječi o Riječi i uranjajući tako u to neizmjerno bogatstvo. Za početak vam preporučujem sljedeći tekst:

Riječ Božja neiscrpno vrelo života

Gospodine, može li itko ijednu riječ tvoju potpuno shvatiti? Više je onoga što ostavljamo nego što usvajamo, na sličan način kao što žedni piju s izvora. Prema različitim mogućnostima shvaćanja riječ Gospodnja pokazuje različite likove onima koji je proučavaju. Gospodin je obojio svoju riječ različitim bojama, tako da se svaki tko se za nju zanima može zagledati u ono što mu se sviđa. U svoju je riječ stavio različite vrste blaga, da se svaki od nas obogati onako kako istražuje.

Riječ je Božja stablo života koje ti na svima granama nudi blagoslovljeni plod, kao što je i pećina koja je u pustinji provrela sa svih strana pružala duhovni napitak. Apostol o tom kaže: Jeli su duhovno jelo i pili duhovno piće.

Tko, dakle, dobije kakav dio on onoga blaga, neka ne misli da je to što je on našao sve što se u ovoj riječi nalazi, nego neka zna da je to samo ono što je od tog obilja uspio pronaći. Neka ne govori da je ova riječ prazna i neplodna i neka je ne prezire stoga što je do njega dopro i zapao ga samo jedan njezin dio, nego neka zahvaljuje Bogu zbog njezina bogatstva, kojega on ne može svega uočiti. Raduj se što si u ovoj stvari nadvladan i ne žalosti se što te Božja riječ nadvisila.

Žedan se čovjek veseli kad pije, a ne žalosti se što ne može iscrpsti cijelo vrelo. Izvor neka nadmaši tvoju žeđ, a ne tvoja žeđ izvor, jer, ako se tvoja žeđ utaži, a da izvor ne presuši, kad ponovno ožedniš, moći ćeš opet iz njega piti: kad bi naprotiv izvor presušio pošto je tvoju žeđ utažio, tvoja pobjeda nad izvorom bila bi zlo za tebe.

Zahvaljuj Bogu za ono što si zahvatio, i ne žalosti se za ono što je preobilno ostalo. Ono što si zahvatio i do čega si dopro, tvoj je dio, a ono što je ostalo, tvoja je baština. Ako ustraješ, u drugo vrijeme možeš uzeti ono što zbog svoje ograničenosti ne možeš zahvatiti u jedan čas. Nemoj preuzetno pokušavati da jednim srkom progutaš što se ne može jednim srkom progutati. Nemoj iz lijenosti odustati od onog što možeš uzimati malo-pomalo.

(Iz izlaganja o Dijateseronu, svetoga Efrema, đakona, Časoslov, Služba čitanja, 6. nedjelja kroz godinu)

Pripremila: s. Kristina Marijanović, ŠSF