Citat tjedna

„Tada im svima reče: Tko hoće biti moj učenik, neka se odrekne sebe i svaki dan uzme svoj križ i neka ide za mnom.“

 

Luka 9, 23

hod13817a


Franjevački hod spada u jedno od najteže opisivih iskustava u (framaškom) životu, tako da je ovaj pokušaj stavljanja misli na papir već u startu osuđen na nedorečenost.

Pitanje iz naslova je postavljeno framašima na samom početku Hoda u Brestovskom, kada se okupilo 45 mladih i odvažnih ljudi, zanesenih likom i djelom sv. Franje Asiškog. „Što vam je ovo trebalo? Mogli ste ovih deset dana, umjesto na Hodu provesti na moru, bazenima, čitajući knjige, gledajući filmove, zabavljajući se, kao većina mladih...“, upitala sam ih. Blijedo su me gledali. Ni sama nisam znala što mi je trebalo, ali sam znala da jest. Prijeko potrebno. Što nam je trebalo da se odreknemo u srcu ljeta udobnosti vlastitog doma i izložimo bratu Suncu koji nekad tako nemilo grije? Što nam je trebalo da hodamo nepoznatim i dalekim stazama dične nam provincije kad smo mogli sjesti u bus i odvesti se bilo gdje? Čak i u Asiz, turistički. Što nam je trebalo da izložimo naše korake putu od 110 kilometara? „Ne bih hodao/la po ovoj vrućini, sve i da mi plate“, reći će neki, čak i u mojoj blizini. Što su nam trebale noći (ne)prospavane u vrećama i u tuđim domovima? Što nam je trebalo da krademo vlastiti san, pa da umjesto deset sati spavamo pet i gledamo zoru kako sviće? Što su nam trebali svi ti silni žuljevi, proliveni znoj, umorne i otečene noge, življenje na zalihama energije posljednjih dana? Mislim da to posebno zanima naše brižne mame. I da, što nam je trebalo da uz sve ovo „podnosimo“ još četrdeset pet drugih ljudi i s njima dijelimo možda posljednje kapi vode koje imamo? Tisuću zašto... Razmišljajući i pohranjujući ljude, slike i doživljaje u arhiv srca, mislim da sam dobila neke odgovore.
Bilo je potrebno izaći iz vlastite zone komfora, bezbrižne ljetne uljuljanosti i ući u vlastite neudobnosti i neugodnosti, otvoriti prozore srca i pustiti da zapuše Božji povjetarac, da ukloni sve staro i pokvareno u nama i napravi mjesta za nešto novo, za susret s Njim, bratom čovjekom i vlastitim ja. Trebalo nam je i Sunce da otopi sve sante leda u nama, da shvatimo da možemo grijati druge oko sebe samo ako se napajamo ljubavlju i toplinom odozgor. Nogama koje su često koračale zabranjenim i krivim putovima, trebalo je da se konačno usmjere na jedan put koji ima jasan cilj – Porcijunkulu i potpuni oprost. Trebale su nam i te nepoznate staze, prelijepi proplanci, šume i zalasci sunca ne bismo li napokon shvatili kako koračamo najljepšom zemljom na svijetu i kako ju premalo cijenimo i doživljavamo, dok ona ima samo nas da solimo i svjetlimo. Trebalo je da uđemo u tuđe domove da se podsjetimo kako još uvijek postoje dobri ljudi koji uistinu žive Evanđelje – „Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća“ (Mt 10, 42). Trebalo je ukrasti od sna da shvatimo kako je život prekratak i prelijep da bismo samo sanjali o njemu. Naučili smo cijeniti vrijeme, život ovdje i sad, zaboravili isprazne priče i društvene mreže. Jedina mreža u koju smo se upleli bila je mreža zajedništva. A što reći o žuljevima, bolovima, sunčanicama, ubodima, prolivenom znoju i umoru... Da se ne zavaravamo, hod je i muka, križ koji smo prihvatili nositi. No, ta muka se tako ponizno i strpljivo podnosila da je u navrate ostavljala bez riječi. Čak i oni koji su imali itekako zdravstveno opravdane razloge žaliti se, šutjeli su. A nama šutnjom govorili. Svjesni valjda da je ova naša mala žrtva ništavna prema onoj koja je podnesena za sve nas prije 2000 godina. Svjesni da će Bog blagosloviti svaku kapljicu znoja. Svjesni da je križ jedini put do neba. Sad dolazim do onog najdražeg, četrdeset pet ljudi koje Bog preko Franje spoji u avanturi života. Glavno upozorenje koje smo im dali na početku Hoda je bilo: „Nema kašnjenja! Kad jedan kasni svi kasnimo!“ No, to je ubrzo preraslo u: kad je jednom teško, svima je teško. Kad se jedan smije, svi se smijemo s njim. Kad samo jedan od nas ima bocu hladne vode, svi je imamo. Za ovo kratko vrijeme postali smo obitelj, učeći životne lekcije zajedno, jedni od drugih. Stjepan Lice, poznati hrvatski književnik, usto i trećoredac kaže da su u iskustvu bratstva sadržani odgovori na sva pitanja svijeta. Ja se samo mogu složiti s njim i zahvaliti Gospodinu što mi dade braću i sestre.

hod 138172


Nadalje, bilo je potrebno posjetiti asiški Gornji grad kako bismo bacili pogled na sve blagoslove koje nam je Bog darovao preko Frame i franjevačke obitelji. Bilo je potrebno kleknuti uz Franjin grob, pustiti da te prođu trnci i zamoliti ga barem za mrvicu njegove jednostavnosti, vjere i gorljivosti u našim životima. Na koncu, bilo je potrebno, više od svega drugog potrebno, doživjeti Porcijunkulu i potpuno nezasluženu milost potpunog oprosta i uvidjeti da su sve naše zemaljske težnje ništavne prema onoj Franjinoj: „Sve vas želim poslati u raj.“ Zaboravila sam još spomenuti hodočasničke štapove. Mislim da sam po prvi put, a ovo mi je treći hod, shvatila što će nam oni. Štapovi su oslonac. Slika Božje ruke za koju se držiš dok hodaš, koja ti ne da da kloneš i nosi te naprijed. To je i jedno od najčudesnijih iskustava hoda: kad misliš da ne možeš ni koraka više, tad najviše možeš, ali ne svojom snagom. Zato, uzmi Boga za jednu ruku, Franju za drugu, bratstvo neka ti čuva leđa i imat ćeš najsmisleniji mogući hod na ovoj zemlji!

Dragi sudionici VI. Franjevačkog hoda Frame BS, nemojte nikad zaboraviti na upisane tragove ljubavi, dobrote, odricanja, snage, zajedništva, zahvalnosti i Božje blizine po našem zajedničkom hodu. Neka to budu naši čisti izvori na koje ćemo se uvijek iznova vraćati.
Do neba zahvalna,
Marija Trogrlić

logo

O nama

FRAMA je kratica za zajednicu, tj. bratstvo mladih koje se naziva Franjevačka mladež. Dakle, kako je navedeno u čl. 1. statuta Frame, ona je »bratstvo mladih katolika koji se osjećaju pozvanima od Duha Svetoga da žive Evanđelje u bratstvu, u svjetlu poruke sv. Franje Asiškoga, u krugu Franjevačkoga svjetovnog reda.

Adresa središnjice Frame i OFS-a

Zagrebačka 18

BiH 71000 Sarajevo

E-mail

frama.fsr.bs@gmail.com

FRAMA OFS Copyright © 2013-2022 All Rights Reserved. Design and development logo