Dragi prijatelju,
Željela bih ti reći par riječi koje mi leže na srcu zadnjih nekoliko dana dok nam se približava još jedan čudesni Hod. Kao tvoja sestra u Kristu, kao članica najradosnije obitelji na svijetu, one framaške, osjećam određenu odgovornost dati ti par savjeta ali i zamoliti te da mi učiniš uslugu.
Prije svega, želim da znaš da ovo što ćeš uskoro učiniti i put na koji ćeš se odvažiti nije mala stvar i da je svake hvale vrijedno. Mnogi su mogli ali svojevoljno neće biti dio te čarolije. Isto tako, mnogi su gorjeli od želje da idu ali su spriječeni iz nekih nama neznanih razloga. Svega toga budi svjestan kako bi tvoja zahvalnost što si u mogućnosti da sudjeluješ u ovom Hodu bila veća.
Ovaj Hod nije izlet. Ne ideš samo posjetiti Italiju. Ovo je hodočašće, a ti si hodočasnik! Hodit ćeš i častiti našeg Gospodina u svemu što te bude okruživalo. Prolazit ćeš brdima i dolinama, kroz sela i kroz gradove, svuda kuda je prošla nevidljiva Ruka Gospodnja i u svakom trenutku budi svjestan milosti koju primaš. Bit ćeš dijelom nevjerojatne i ponekad riječima teško opisive avanture, posjetit ćeš predivna mjesta naše Bosne Srebrene, upoznati drage ljude koji tu žive, slaviti svetu Misu u različitim župama naše provincije i na koncu otići u grad gdje je sve počelo, gdje obitava duh onog koji te oduševio za Krista.
Asiz je uistinu poseban grad i priča priču sam za sebe. Budi spreman osluhnuti što ti Franjine ulice žele reći, pomno prati kuda te Franjine stope žele odvesti i otvori svoje srce za Njegov Plan koji je iznad svih tvojih planova. Ne boj se! Svaki žulj, svaka prolivena suza i znoj, svaki umor i nenaspavanost neće te savladati. Svaki nerješivi problem će ti nakon ovog Hoda biti ništavan jer izlaskom iz Porcijunkule sve ostavljaš za sobom, sav tvoj teret nestaje. Znao je Franjo da bi nam moglo biti teško hodočastiti životom pa se dosjetio nečeg genijalnog (sigurna sam da znaš o čemu pričam). Ne zaboravi mu zahvaliti na tome što te se prije mnogo godina sjetio, što je u malenoj crkvi u Asizu, pred Isusom, Marijom i svim anđelima mislio baš na tebe!
Kroz tih deset dana upoznat ćeš i druge framaše koji će također hodočastiti s tobom do Asiza. Svako od njih ima svoj razlog zašto je tu koji se ne mora nužno podudarati s tvojim. Poštuj to! Svi smo mi drugačiji i naše razlike su te koje boje život najljepšim bojama. Ti framaši će ubrzo postati tvoja obitelj koja će trajati i nakon Hoda. Ta obitelj će ti pružiti vode kada budeš žedan, podijeliti s tobom obrok kada budeš gladan, pružiti ruku kroz teške putove pune prepreka i ponuditi najjači zagrljaj koji nekom čarolijom svaki tvoj slomljeni dio ponovno spaja u cjelinu. Molit ćete zajedno, pjevati zajedno, spoznati važnost tišine zajedno, plakati zajedno. Cijeni to! Ti framaši su Bogom poslani baš tebi, anđeli u obliku mladih ljudi spremnih da te razvesele, da ti pomognu, i da te vole.
Pored njih sjeti se i svih prošlih hodočasnika koji nisu dio ovogodišnjeg Hoda. I mi smo ti tu na raspolaganju! Kada god osjetiš umor, kada pomisliš da više jednostavno ne možeš, pogledaj u svoj štap, pročitaj imena koja tu pišu, sjeti se da je netko uz pomoć tog štapa prešao kilometre i kilometre i svu svoju snagu ostavio u njemu, čvrsto ga stisni i nastavi dalje. Te osobe misle na tebe, mole se za tvoje korake i tvoj siguran dolazak. Sjeti se i ti nas u svojim molitvama i dok budeš koračao ulicama čovjeka koji nas sve spaja nevidljivim vezama i čini da, iako se ne poznajemo, budemo obitelj.
Sjeti se i svih onih framaša koji nikad prije nisu bili dio Hoda i kojima je ta prilika promakla i ove godine. Oni bi sigurno željeli biti na tvom mjestu. Moli za njih da sljedeće godine oni budu ti koji će svojim koracima slaviti Gospodina, koji će u trenucima iznemoglosti pronalaziti snagu gledajući u tvoje ime na štapu. Jer uistinu svako zaslužuje biti dio Hoda, dobiti priliku da ga on promijeni.
Na kraju, želim ti reći da se ne bojiš! Biti ćeš kilometrima udaljen od svog doma i svoje obitelji ali ćeš shvatiti da je tvoj dom zapravo cijeli ovaj čudesno stvoreni svijet i tvoja obitelj svi ljudi dobre volje. A kada se vratiš, više ništa neće biti isto! Bit će ti darovane uspomene koje ćeš čuvati u svome srcu još dugo godina, kojima ćeš se uvijek iznova i iznova vraćati, crpeći snagu za bitke sa svim svjetovnim ili jednostavno radi puke želje za prisjećanjem onog ljeta kada se tvoj život potpuno promijenio.
Stoga, budi radostan i spreman na sve, i neumoran zbog Božjeg milosrđa!
S ljubavlju,
Iva
