Tako sam ja ovih dana svoje vrijeme tratila zagonetkama:
Čim izgovoriš moje ime, ja nestanem. Tko sam ja?

Bavila sam se paradoksima:
U nekom selu postoji brijač koji brije one i samo one ljude koji se sami ne briju. Pitanje: Tko brije brijača? Naime, ukoliko netko drugi brije brijača, onda on ne brije one i samo one ljude koji se sami ne briju (jer ne brije sebe). Ako, pak, brijač brije samog sebe, onda on ne brije one i samo one koji sami sebe ne briju (jer, opet, ne brije sebe).

I još mnogim nevažnim pitanjima:
Zašto ruža ima trnje?

A važna pitanja sam stavljala u kutiju za nevažna pitanja. Ipak su zagonetke i paradoksi i svakojake gluposti kojima sam se bavila zanimljivije i važije od toga gdje sam, što sam, kako sam (kada mislim na ta pitanja svakako ne mislim na pitanje koje postavljamo svaki dan jedni drugima, samo radi reda).

Kao da nije svaki dan nova zagonetka, i kao da nisam ja sama zagonetka, kao da nije sve što je Bog stvorio zagonetka. Kao da i sam Bog nije Zagonetka kojoj nekada najmanje dajemo svoga vremena, svojih misli i svojih djela.
Korizma je. Poručuje nam: Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Iv 3,16
Zar to nije važnije od toga tko nestane kada izgovoriš njegovo ime?

Stvorena sam na sliku Božju? Kakva je ta slika? Zašto mi je dao Bog tijelo? Ako mi je dao tijelo, mogu li ga proslaviti svojim tijelom? Nije li to važnije od toga ima li ruža trnje?

Stalno ispovijedam isti grijeh. Stalno isto griješim. Stalno padam, no podižem li se? Ako se podignem, pitam li se zašto sam pala, zašto stalno padam na istom mjestu? Nije li to važnije od toga tko brije brijača?

Bavimo se pravim zagonetkama, pitanjima i problemima. Ovu korizmu uzmimo svoju imaginarnu kutiju na kojoj piše 'Kutija za nevažne stvari' i prekrižimo ovo Ne, i počnimo vaditi jedno po jedno pitanje. Evo, ja sam počela, pa sam napokon nakon dugo vremena napisala kolumnu.
Možda upoznamo druge, možda upoznamo sebe, a još važnije možda upoznamo Boga.

p.s. Nije se loše baviti ni običnim zagonetkama, ali tek onda kad nam ponestane pitanja u kutiji.

Adriana Drljepan