Danas slavimo spomendan sv. Marka evanđeliste.
Iako o njemu ne znamo puno, njegovo Evanđelje zacijelo najviše svjedoči o ovome svecu. Marko, podrijetlom Židov, vjerojatno je rođen izvan Palestine. Njegova je majka najvjerojatnije bila jedna od onih Marija Jeruzalemskih, koje su odvažno slijedile Isusa sve do Kalvarije, a kasnije u svojim kućama ugošćivale Njegove preplašene učenike. Marko gotovo sigurno osobno nije upoznao Gospodina, već je vijesti o životu Mesije primio od jednoga među najpouzdanijim svjedocima, apostola Petra, kojega je pratio na njegovim brojnim putovanjima po Istoku i u Rim. Petar u svojoj Prvoj poslanici Marka naziva svojim sinom, te ga drevni kršćani životopisci svetaca određuju kao Petrova tumača, koji je zapisao točno ono čega se ovaj prisjećao. No, Marko život Isusov ne opisuje kronološkim redom, već prema temama propovijedi ovoga apostola. Kao vjerni tumač Petrov, Marko je dugo živio također i s apostolom Pavlom, kojega je prvi puta susreo god. 44. u Jeruzalemu. O smrti sv. Marka postoje dvije verzije: jedna spominje kako je preminuo u postelji, a druga kako je podnio mučeništvo na sam Uskrs. Ova druga verzija prevladava u kršćanskoj tradiciji, koja je njegovo mučeništvo obogatila brojnim legendarnim, prilično okrutnim pojedinostima. Nakon sto su ga ubili, krvnici su pokusali spaliti njegovo tijelo, ali ih je u tom naumu spriječila žestoka oluja, omogućivši tako kršćanima uzeti njegovo tijelo i dostojno ga sahraniti. Već 829. godine njegovo tijelo nalazimo u Veneciji koja ga je izabrala za svoga zaštitnika i sagradila mu velebnu baziliku. Tamo se blagdan sv. Marka najsvečanije slavi. Simbol sv. Marka je lav. Prikazuju ga i kao lava s raširenim krilima, s otvorenom knjigom i perom u ruci u skupini s drugim evanđelistima, često i na četiri rijeke koje teku od stabla života na sve četiri strane svijeta. Zaštinik je: odvjetnika, građevinskih radnika, zidara, staklara, notara, zatvorenika i Egipta. Njemu se utječe protiv nevremena, munje, tuče, protiv nepripravne smrti, dobro vrijeme i dobru žetvu. Njegovo pisano djelo o njemu govori kao o odličnom pučkom pripovjedaču. Događaje iz Isusova života opisuje vrlo jasno i potkrijepljeno detaljima koje drugi evanđelisti ne uočavaju. Očito je imao oštro oko, dubok i istančan osjećaj za opažanje i onoga što se drugima nije činilo tako važno.
Ivan Batinić
