Mogao je Isus učiniti čudo i pokazati svima da je Sin Božji, ali nije.

Što je on učinio? Ništa, predao se u ruke neprijateljima i šutio. Šutio je jer se predao za oslobođenje naroda. Prodao ga je Juda, Petar ga zatajio, a svi ostali uplašeno nestali. Svi su ga ostavili. On je trpio bič na svom tijelu, njegova krv je natopila cijelu zemlju, ipak...

Isus je podnio veću žrtvu u svome srcu, pretrpio je samoću i ostavljenost. Ljudi kažu da ga nisu mogli pogledati u lice koliko je bilo izranjeno, da je bilo tako strašno. Čovječe, zapitaj se zašto je to uradio? Zar je to uradio kako bi ga ti i danas psovao, izdao, mrzio, bio sebičan, zar danas nećeš odlučiti da budeš bolji? Pa pogledaj ga! Ti ga danas ponovno razapinješ svojim djelima, riječima koji pokazuju samo kako nisi kršćanin. Kršćanstvo umire, umire jer ljudi ne shvaćaju Isusovo poslanje, njegove poruke, a da shvatiš nije ti potrebna škola, nego osobno poznanstvo u srcu. Najprije shvati da je Isus u tvome srcu, shvati da on nije samo neki daleki, nestvarni Bog, on je onaj koji je JEDINI uvijek tu, koji jedini ostaje da te brani kada svi odu! Zato ti ništa ne smije biti bitnije od Isusa.
Isus je rekao učenicima: "Zar ne možete ni sat vremena probdjeti sa mnom?"

To isto poručuje i današnjem čovjeku, zašto ne možeš danas odvojiti vremena i sudjelovati na obredu? Zašto? Kada je on tvoj život spasio, kada je tebi darovao slobodu. Ti si slobodan čovjek! Ti si radostan, ali danas odvaži se. Ne možeš biti kršćanin samo u nekim trenutcima! Ili si kršćanin ili to nisi! Nema između, ne možemo biti mlaki u svojoj vjeri, nego moramo prihvatiti svoj križ i vjerovati.

Nikolina Vujica